Domaći blueser, tj. usnoharmonikaš Tomislav Goluban otisnuo se na zajedničko glazbeno putovanje s Tonijem Starešinićem, liderom i klavijaturistom grupe Chui.
Zabočki usnoharmonikaš Tomislav Goluban koji je odavno već poznat i u američkim blues krugovima zahvaljujući nastupima u Memphisu kroz svoj dosadašnji rad zabilježen na osam albuma gotovo da je prošao svako blues poglavlje, od solo radova, kolaboracija s manjim i većim sastavima, ali i značajnim pjevačicama s naše scene. Glazbeno je putovao od delte Mississippija, preko čikaške škole bluesa i ispipavao puls bluesa i na svom domaćem terenu, tražeći korijene te magične pentatonike i u tradicionalnom zagorskom melosu.
Jedino što dosad nije učinio bilo je figurativno lansiranje u svemirsko-psihodelična putovanja.
U ovom trenutku boljeg suputnika od Tonija Starešinića (Chui, Mangroove) u domaćim krugovima za avanturu nije mogao pronaći. A čini se da se i Toni zaželio malo drugačijeg okvira i ispipavanja koliko ‘nulte gravitacije’ može podnijeti usna harmonika.
Njihov zajednički let na albumu „Velvet Space Love“ započinje ambijentalnim skladbama „Zero Gravity“, „ Space Drive“ i „My Jupiter Mistress“, da bi im se na „Hypersleep Dream“ vokalno priključila sopranistica Jospia Lončar. U tom uvodnom dijelu fluidne improizacije dvojice glazbenika dišu skladno i otvaraju prostranstva i slušatelju, jer ne zarobljavaju čula pukim muziciranjem, dok se decentnim uvođenjem sopranistice ujedno najavljuje i proširenje instrumentarija u središnjem dijelu, a time i obogaćivanja zvučne slike.
Na „10_9_3“ je to trio u sastavu Nebojša Buhin, Robert Bašić i Igor Vugrek, da bi u „The Busiest Woman I’ve Everl Loved“ zasvingao cijeli mali jazz orkestar. No svaku misao da će „Velvet Space Love“ od tog trenutka postati jazz album koji će jahati na valu onoga što su Chui već učinili kroz suradnju s Jazz orkestrom HRT-a, vješto otkloni sljedeće ‘Remixed’ poglavlje, gdje kormilo preuzima elektronički pristup. Tako su se u plesnom narativu našli remiksevi skladbi „Zero Gravity“, „Space Drive“ i „TSMK“ koje potpisuje Damjan Blažun.
Blažun radi izvrsnu premosnicu s „TSMK Remixom“ koju ‘vozi’ u reggae dub maniri prema posljednjoj „Man With a Harmonica“ , ujedno i jedinoj obradi na albumu. Riječ je dakako o klasiku velikog Ennia Morriconea, a nekako se čini da je ta skladba bila i početna točka suradnje između Golubana i Starešinića. U njihovoj izvedbi „Man With a Harmonica“ odzvanja ‘mistično svemirski’, a opet kao da označava i sretno spuštanje na matičnu Zemlju, time i okončanje glazbene kozmičke avanture ove dvojice glazbenika.
Za kraj bi se samo moglo dodati da bi bilo dobro da ova suradnja s time nije i okončana, te da bi bilo dobro bar u nekim prilikama osjetiti „Velvet Space Love“ i uživo.
Ocjena: 8/10
(Spona, 2018.)