Sprijateljio sam se s Tomislav Golubanom još 2005. kad je objavljen ‘ Pigeon’s Flight’, prvi album njegovog Little Pigeon’s ForHill Bluesa, snimao od tada sve njegove spotove, režirao i dokumentarac koji je uvršten na „200 $ SUN“ i uglavnom vodio s njim ugodne razgovore, ali i polemike o zvuku i njegovoj neobičnoj karijeri bluesera sa Zagorskih brega…
No nekako je svih tih godina svatko od nas bio svojeglav u svoju stranu, pa je i moja pozicija kao nekog tko recenzira njegov rad ostala izvan domene nečega što bi se u ovom trenutku moglo nazvati sukobom interesa. Iako uvijek je prokletstvo kad su glazbenik i kritičar u prijateljskim odnosima, ali eto ovaj je izgrađen po sistemu: ti radi što ti misliš da je najbolje, ja ću o tom oderat ako ne valja i to tako ide. Tko nam je kriv što se bavimo javnim poslom… Ok posipanje pepelom je učinjeno, a sad na posao.
„Med bregi“ je peti studijski album Tomislava Golubana i njegovog pratećeg sastava Little Pigeon’s ForHill Blues i ujedno je možda najzaokruženiji uradak njegove karijere koju karakterizira nemirni duh i stalno poigravanje s rastezljivošću samoj pojma bluesa i njegovoj prilagodljivosti.
Prvi album „Pigeon’s Flight“ bio je poletno uranjanje u svijet tradicionalnog brzog ritma i svijet Sonnyja Terryja. Tu inicijalnu fazu zaigranosti blues trija bez bubnjara nadogradio je naredni „Mr. B“, proširen za gostovanje drugih glazbenika, a ne samo Ivice Kostelića (kako je to bio slučaj s prvijencem), posebice Boška Petrovića na vibrafonu u naslovnoj „Mr. B“. To je ujedno bilo i Golubanovo testiranje terena simbioze bluesa i zagorske popevke, kao i pjevanje na hrvatskom jeziku, što svoj puni opseg stvaranja nove forme dobiva na sljedećem albumu „Zagorje Blues“ kao i na EP-iju „Libertin trilogija“ na kojem ovaj usnoharmonikaš u potpunosti pronalazi svoju nišu.
Istu formu je u potpunosti ogolio narednim, Porinom ovjenčanim, „200 $ SUN“, kad je u maniri Roberta Johnsona (samo u Golubanovom slučaju u kombinaciji vokala i usne harmonike) iskeširao zadnjih 200 dolara iz džepa i za dva sata u DIY scenariju snimio dobar dio novog albuma u legendarnom memfiskom Sun studiju, i što je najvažnije ostavio ga neispeglanog i neuljepšanog naknadnim intervencijama. Bio je to, takoreći, dvostruki povratak korijenima, ako se uzme u obzir da je te 2009. godine Goluban ujedno bio i prvi blueser iz Hrvatske koji se predstavio na uglednom Blues Challengeu u Memphisu i time otvorio put ostalim domaćim predstavnicima blues snaga.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ky-nHrXYN2w[/youtube]
Svjestan da je s „200 $ SUN“ zatvorio krug, koncepcija budućeg „Med bregi“ vjerojatno je bilo nešto što mu je zadavalo glavobolju. Jer opasnost od ponavljanja i recikliranje samog sebe bila je bliska. Stoga ideja da „Med bregi“ obilježe naše pjevačke dive se činilo kao dobro izmještanje fokusa i samim time novi korak naprijed, koji se možda tako i ne čini. No izbor pjevačica bio je krucijalan, a ispalo je i odličan, u prvom redu to su Tamara Obrovac, Zdenka Kovačićek i Lela Kaplowitz, a potom Ksenija Erker i kći Hana Hegedušić, Bojana Klepač i Singrlice. Aranžmanski je prilagođen i zvuk, tako da je do sada Golubanov bazični blues blago modificiran, pa cijeli materijal plemenito ‘swinga’ i stvarno navodi misli u određenim trenucima, jer djeluje toliko samouvjereno, na to da i Chicago blues ima svoj čvrsti izdanak u Zagorju.
Pored toga Tamara ‘univerzalka’ Obrovac u pjesmama „Med bregi“ i „Jedna Pura, dva pandura“ (napjevu koji je proslavio film „Breza“) zvuči kao istinska zagorska puca. Zdenka Kovačićek je također iznimno izražajna u „Oči moje očice“, dok je Lela Kaplowitz veselo poletna u tradicionalnim napitnicama „Dobro mi došel prijatelj“ i „Lepe ti je Zagorje zelene“, dok iskonski odzvanja i „Meknite se vse gorje“ u izvedbi Singrlica.
U takvoj jakoj vokalnoj konstelaciji Goluban se trebao još samo malo više vokalno povući i više se držati usne harmonike koja je ipak njegov primarni instrument, pa bi vjerojatno onda ovaj album bio kraći za neke ‘repove’ koji u konačnici samo smetaju potpunoj zaokruženosti priče na ženske vokale. U „Bertiji“ s Bojanom Klepač nije vokalno briljirao, a iako su zanimljivi instrumentalni dueli s bendžistom Zoranom Perićem iz Picksiebnera koji podsjećaju na legendarnu glazbenu scenu Bormanovog filma „Deliverance“ kao i završna „Kusica blues“ izvedena u maniri ‘masnog’ zvukovnog popunjavanja etera jednog Rya Coodera, sveukupno gledano taj vokalno-instrumentalistički krešendo na kraju albuma čini se suvišnim. Bolje bi bilo da je završnica također pripala putenim ženskim vokalima koji dominiraju albumom „Med bregi“. To je ujedno i glavni razlog zašto ovaj album, koji je na zavidnom nivou i po pitanju produkcije, nije dobio višu ocjenu.
Ocjena: 7/10
(Spona/Menart, 2012.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
