Je li moglo ikako biti loše na koncertu Tortoise u Tvornici? Nije. Čikaški začetnici post rocka dobro su poznati domaćoj publici, i uz Tiderstickse, njihov nastup bio je kruna ovogodišnjeg festivala Žedno uho.
Od svih instrumentalistički orijentiranih bendova, Tortoise su i dalje najintrigantniji predvodnici, koji su i u Zagrebu sinoć doslovce hipnotizirali svojom izvedbom. Naravno ne stalnim šetnjama i izmjenama glazbenika za instrumentima, što je u nekoliko navrata izgledalo i malo komično jer se činilo da je bas gitara trofej kojeg svako želi imati u ruci, već samom glazbom koja je pulsirala i uvlačila prisutne u „glazbeni film“.
John McEntire, Dan Bitney, Doug McCombs, Jeff Parker i John Herndon su u savršenim dinamičkim igrama poglašnjavanja i stišavanja to muzičko hipnotiziranje činili iznimno učinkovitim, ne zato jer su oni odmjereni i ubojiti hladni glazbeni profesionalci, već stoga jer nedvojbeno guštaju u tome što rade. Upravo je taj njihov gušt, mentalna poletnost i iskričavi dječački sjaj u očima u trenucima kad samo treba „očešati“ neku od činela kako bi se upotpunio šareni glazbeni vez, bio ono što je plijenilo pažnju očiju, koje kad su u pitanju ovakvi koncerti, nisu previše zaposlene.
Još uvijek nisam načisto sa samim sobom je li koncert trebao biti sjedeći ili stajaći. Bio je stajaći, jer je organizator Mate Škugor riječima: „To je rock n’ roll!“ bio čvrstog uvjerenja kako bi sjedenje na nastupu Tortoisea bila možda uvreda njihovoj glazbi. Iako bio sjedenje možda više povećalo ugođaj uživanja u slušanju, jer ovaj čikaški bend ima puno odlika jazza u svom pristupu, dok je s druge strane i respekt od strane publike golem.
Tišina je u glazbi Tortoisea važan faktor i kad su bili „izvođeni“ dijelovi u kojima je tišina pojačavala doživljaj, u dvorani je vladao muk, kao da nitko nije htio ni disati dok tonovi to ne dozvole kao što je to bilo primjerice tijekom izvođenja tihe i hermetične „Tin Cans & Twine“. Da je hipnoza bila uspješna svjedočila su i dva bisa jednoipolsatnog koncerta prije kojih je publika buđenje iz tog glazbenog sna glasno pozdravljala i da bi se povratkom glazbenika na pozornicu još jednom stapala u zajedničko tijelo i uho koje je Tortoise dražio tonovima i ritmom.
Jedina šteta u svemu jest to što Veliki pogon nije bio dupkom ispunjen, ali vremena su krizna i organizatori svih događanja se susreću s prepolovljenom posjećenošću, gledano samo na isti period prošle godine. A opet nekako se čini da događanja u metropoli ima duplo više, pa je sve samo pitanje izbora onih koji prate glazbena zbivanja. U slučaju Tortoisea, nedvojbeno je da se svima okupljenima „investicija“ itekako isplatila.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
