Čovjek koji doslovce zna više o sceni od njenih samih aktera.
Tošo Filipovski je tijekom 1990-ih pokrenuo u Makedoniji punk festival naziva „Preko zidova nacionalizma i rata“ i time ustanovio prvi tamošnji festival nakon raspada Jugoslavije na koji su počela dolaziti strana glazbena imena, ali i izvan ovih prostora. „Tada smo se prvi put vozili avionom u Skopje“, prisjetio se Vedran Meniga koji je tada svirao u šibenskom punk bendu Nula. „Pa i Hladno pivo se tada prvi put vozilo avionom“, dodao je na to za priču raspoložen Tošo u zagrebačkom klubu Pločnik u petak.
Konverzacija se vodila na tzv. tiskovnoj konferenciji otvorenog tipa na kojoj su Tošu Filipovskog ugostili Vedran Meniga i Tomislav Šunjić, voditelji radio emisije i video podcasta Pozitivan ritam.
Povod je bilo predstavljanje knjiga i kompilacijskih vinilnih izdanja Toše Filipovskog. Od knjiga to su redom: „Makedonska Rock Enciklopedija 1963-2018“ – Prvi tom, „Makedonska Diskografija-Vinili 1958-2019“ – Prvi tom, „Makedonski Rok Vremeplov, Prvi tom“, te najrecentnija među njima „Mizar – Otkrovenija 1981-2021“, kao prva objavljena biografija jednog makedonskog rock benda općenito gledano.
Od vinila to su bili: „Macedonian Dark Wave 1985-1989 (kompilacija sa 9 makedonskih dark bendova iz spomenutog razdoblja. 6 ranije nigdje objavljenih snimaka grupa Mizar, Anastasia, Aporea, Padot na Vizantija, Kleopatra), „Macedonian New Wave 1981-1985 Vol.1 (Ima li Zabava?)” (kompilacija 12 makedonskih new wave bendova sa snimkama koje se ranije nisu pojavile na niti jednom nosaču zvuka. Concorde, Triangl, Memorija, Design, Haos In Laos, Tokmu Taka…), „Macedonian New Wave 1979-1987 Vol.2“ (kompilacija 14 makedonskih new wave bendova sa snimkama koje se ranije nisu pojavile na niti jednom nosaču zvuka. Inola X, Bastion, Bon Ton, Fora, Zijan, Pramen…) i „Kolku Glasno Moram Da Viknam Za Da Me Cujat?“ (kompilacija sa 12 mladih i angažiranih makedonskih bendova…metal core, punk, hip-hop, rock, ska, indie…. Superhiks, Smut, PMG Kolektiv, Hardfaced, Blla Blla Blla…).
To su dakako samo njegovi radovi, a pored toga je sa sobom donio i predstavio još jedno desetak publicističkih naslova koji se bave glazbom drugih makedonskih književnih imena koja su potaknuta Tošinom „Makedonskom Rock Enciklopedijom“ krenuli njegovim stopama. Dakle, da ustanovimo gradivo; prije svibnja 2018. nije bilo knjiga koje su se doticale makedonske scene prije izlaska spomenute enciklopedije u kojoj je pobrojano 333 makedonska sastava otkad makedonska rock scena postoji. Nakon toga, lavina izdanja. U sve skupa pet godina.
Shvatili ste. Tošo Filipovski je živuće kulturno i nacionalno blago Makedonije – jedan od onih rijetkih pojedinaca koji obično sami svojom upornošću naprave više od ministarstava koja su zadužena za zbrinjavanje i promociju nacionalne kulture. Pored toga i sam je jedna velika enciklopedija i tijekom tiskovne konferencije prisutni su lako mogli dobiti utisak da im citira sadržaj skupljene, otisnute i uvezane enciklopedističke i biografske građe makedonske scene.
Njegove metode rada, su još fascinantnije. Gotovo je detektivski saznavao stvari kojih se ni sami akteri, tj. glazbenici nisu sjećali i sklapao konstrukcije događaja, koncerata, albuma. „Na primjer, netko mi kaže da je svirao negdje 1987., a onda se ispostavi da je to bilo 1983. godine. Ljudi se uglavnom sjećaju godina kad su stupili u brak, razveli se, ili im se rodilo dijete. To su mi bili orijentiri u razgovorima kako bih dobio točnu ili približno točnu sliku oko glazbene faktografije“, objašnjavao je Filipovski koji pored toga kaže da u Makedoniji općenito zna gotovo i svakog tko mu je kupio knjigu- i staro i mlado – jer on voli popričati s ljudima, saznati njihove motive i to obično u njegovom dućanu Ap(o)teka koji je smješten u sklopu MKC-a u Skopju.
Da uistinu poznaje povijest i događaje scene bolje od samih aktera dočarao je i pričom s početka biografske knjige o grupi Mizar. Naime, Mizar je svoj prvi koncert održao u zatvoru Idrizovo u Skopju 1981. godine. Filipovski je došao čak i do fotografa i fotografija s tog koncerta, a kako kaže; članovima benda je trebalo četiri dana da se sjete da je tamo uopće bio njihov prvi nastup u karijeri.
„Ljudi nisu znali svoju povijest. Novine nisu pisale o tome. Nikakve građe nije bilo“, objašnjavao je.
Inače, tvrdi da je koincidencija da u isto vrijeme on promovira svoju knjigu o Mizaru, kad bend ujedno održava i nastupe u Hrvatskoj. Nakon Rijeke, Mizar je večeras u zagrebačkom MSU-u.
„Nismo u sinkronizaciji, niti sam ja njima predgrupa, niti oni meni“, a u šali je prije toga dodao: „Da nisam objavio knjigu, oni ne bi ni znali da postoje 40 godina“. Naveo je kako se u nekadašnjoj najjužnijoj republici bivše države ne obilježavaju datumi i obljetnice, kao na primjer u Hrvatskoj, ali da sad on osobno služi izvođačima u svojoj zemlji da ih obavijesti kad im se približavaju neki važni datumi ili okrugle godine.
Motivaciju je dobio puno prije kad je Petar Janjatović u Skopju svojevremeno predstavljao svoju enciklopediju ex-Yu sastava, na što mu je Filipovski kasnije prišao i rekao da nema baš previše makedonskih sastava u njegovoj knjizi i da će on jednog dana ispraviti tu grešku.
„Izgubio sam isprva deset godina jer sam krenuo na onaj klasičan način da prvo oformim tim autora, pa nađem novac… Ali tim ne uđe u priču dušom i srcem kao ja i onda se to niti ne dogodi. Kad sam otvorio shop, krenuo sam sam u pisanje enciklopedije i to se pokazalo najboljim rješenjem.“
Tijekom večeri je prepričavao kako su bendovi oduvijek teško dolazili do termina za snimanje na Radio-televiziji Makedonije, a posebni otežavajući faktor bilo je to što nikad nije ustanovljena makedonska diskografska kuća za vrijeme Jugoslavije i to zbog prilično bizarne, tipično balkanske, situacije, jer se 1972. tadašnje glavešine nisu mogle dogovoriti oko toga tko će biti direktor.
„Nema organiziranog načina digitalizacije snimaka, a televizija je u raspadu. I onda i danas. Nekada sam radio na radiju i da neke snimke tada nisam ukrao, dosad bi propale ili se zagubile od nemara“, otvoreno je pričao Filipovski koji kaže kako je nedostatak kontinuiteta i stihijski način rada scene također veliki problem za skupljanje građe. Stihijska je i pomoć koju je dobivao od državnih tijela poput ministarstva kulture, dakako, ovisno o ministru. Kaže da je najviše zahvalan tiskari koja mu je tiskala knjige na dug jer su i tamo shvatili vrijednost toga što radi, ali je na presici bio istrajan u stavu da bi mu značilo da država na neki način stane iza njegovog rada kojim se brine za ništa drugo već kulturni identitet. Dosad je bilo da jedne godine dobije uglednu književnu nagradu za knjigu, da bi potom dobio odbijenicu za novu knjigu uz obrazloženje da nije dovoljno stručan.
Uz sve to vodi i inicijativu prema domaćim medijima kako bi se konačno otvorili kanali prema aktualnoj glazbenoj sceni, obrazloživši to riječima: „Da ovi mladi muzičari mogu biti voljeni od publike zbog toga što rade, ali i da bi publika dobila uvid u to što se događa na domaćoj sceni.“
Ilustrirao je to prisjećanjem kako je njemu bilo izuzetno važno dok je bio mladi panker u Kočanima i kad je prvi put vidio Mizar na televiziji i shvatio da pjevaju na makedonskom jeziku o stvarima koje on razumije. Biografija o Mizaru je za njega ništa drugo, već zahvala tim ljudima za ono što su mu pružili kako slušatelju u mladosti. Ujedno, to je bilo i presudno zašto je prva makedonska rock biografija baš o Mizaru. Naime, pitao je Filipovski i članove grupe Leb i sol, ali je dobio od njih mlaku reakciju.
„Mizar je bio jedini izbor. S njima sam odrastao“, rekao je Tošo Filipovski.
Na kraju samo jedna servisna informacija za diggere i kolekcionare, a to je da sva gore pobrojana djela koje je Filipovski predstavio mogu nabaviti u PDV-ovom dućanu u sklopu Pločnika. Količine su dakako ograničene, samo na ono što je stalo u prtljažnik auta ovog čovjeka koji je doslovce od zaborava spasio cijelu rock scenu jedne države.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
