Za Britney Spears se stvarno može reći da je pop ikona koja se godinama čekala na ovim prostorima. No kad se s prvim danom listopada konačno pojavila na pozornici zagrebačke Arene…
Spektakl
U redu, za tih nešto stotina kuna smo dobili količinski zadovoljavajući dozu spektakla, ali isto mislim da nije gramzivo tražiti da za te pare taj spektakl bude i barem malo… koherentan?
Nema što tu nije bilo nabacano: postapokaliptične čelične konstrukcije! Gej-policajci! Noir! Motori! Japan! Egipat! Ono, totalni džumbus, bez glave i repa. Još je možda i moglo nekako proći, u stilu svaka pjesma je „svoj svijet“, da nije bilo – implikacije da je to sve dio nekakvog koncepta, kroz filmska intermezza u kojima prvo Britney ganjaju neki specijalci ili štagod, pa je onda ulove, pa je onda opet cijelo vrijeme neki tip traži preko kompjutera i nadglednih uređaja, i cucla lizalicu, i sere nešto nerazgovjetno…
Ne znam, mogu zamisliti da ima neki lik koji je to sve osmislio i koji bi mi na to rekao: „Ali kako ne kužiš, pa to ti je sve jedna velika priča, to ti je sve povezano!“ I onda me odvede na kavu, i objašnjava mi kako je sve povezano, luđački lamata rukama, mahnito mi iscrtava grafikone, ovo ti je ovo, ovo ti je ono, onda ti x napravi krivulju preko y nakon koje opet dođe do x koji se u međuvremenu pretvorio u z, onda to malo zarotiramo i ubacimo par vektora, sve ima smisla, ne? I nakon 20 minuta me pogleda razrogačenih očiju i kaže: „Jel kužiš? Jel SAD kužiš?“ A ja i dalje ništa ne kužim, i boli me glava, i umorno naručujem još jednu kavu. Bez mlijeka.
Fanovska atmosfera
Dakle, Britney je na playback a matrice su uglavnom iste kao na albumima (a ako nisu iste onda su, bez iznimke, lošije – prije svega „egipatska“ verzija „Gimme More“ te kabare-verzija „If You Seek Amy“); netko bi mogao priupitati – zar nisam mogao to i doma slušati? A ako mi je do spektakla – šta onda nisam išao u kino, ili cirkus, za puno manje pare? (Okej, zanemarimo na trenutak što sam novinarska pička koja je upala besplatno!)
Pa, ostaje još jedna dimenzija kao zadnje utočište… A to je da je koncert Britney Spears jedinstvena prilika da na sat i nešto sitno vremena plešem i skačem na pjesme Britney Spears i da se ne osjećam kao čudak što znam sve riječi jer sam okružen i drugim ljudima koji znaju sve riječi, a ako i ne znaju onda bar skaču i plešu, tako bi nekako to valjda trebalo izgledati, šta ne?
A kad ono, Arena se pošteno razgibala tek kad je ova iz rukava izvukla „I Wanna Go“… skoro sat vremena nakon početka koncerta. Sat vremena mrtvila publike! Koja je uredno vrištala na početak i kraj svake stvari, ali između toga jedva da bi se i njihala.
E to, majke mi, stvarno ne kužim. Istina jest da Britney nije baš demonstrirala neku zavidnu razinu energije, ali i dalje… Pa mislim, ljudi moji, nije sad ko da ste slučajno zalutali u Arenu – došli ste se tu zabaviti. Uz plesnu muziku. Uz pjevačicu koja vam je draga, barem dovoljno da ste za njen nastup bili spremni izdvojiti nipošto zanemarive pare. I vi onda… šta? Dođete tamo i usadite se ko panjevi? Provedete pola koncerta s mobitelima u zraku, snimajući klipove koje će na Youtubeu pogledati 14 ljudi? Pih!
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
