Daughter – indie trio kojeg čine Elena Tonra, Igor Haefeli i Remi Aguilella objavili su svoj novi album ‘Stereo Mind Game’, prvi nakon sedmogodišnje diskografske pauze.
Trio oformljen 2010. nakon izdavanja dvaju studijskih albuma, „If You Leave“ (2013.) i „Not to Disappear“ (2016.) te „Music From Before the Storm“ (2017.) soundtracka za video igru, odlučili su uzeti malo slobodnog vremena. Ipak, pauzi su prethodili zajednički nastupi u Los Angelesu, između podrške The Nationalu na njihovoj turneji i vlastitih headline nastupa u Južnoj Americi. Tu je počeo klijati novi album.
Tijekom sljedećih nekoliko godina – dok su radili na vlastitim projektima, uključujući Tonrin solo album kojeg je objavila kao Ex:Re – Daughter su se povremeno sastajali kako bi zajedno pisali u studijima u Londonu, Portlandu i San Diegu. Središnja romantična figura albuma je netko koga je Tonra upoznala u SAD-u i s kime je imala značajnu vezu, ali znala je da između njih leži Atlantik i taj odnos nema budućnost.
To je ono o čemu pjeva u “Be On Your Way”, čeznutljivoj, ali otpornoj pjesmi o trajnoj povezanosti koja je također i nedefinirana. Dok su prethodne pjesme trija oplakivale stare veze, ovdje Tonra prihvaća sve što donosi budućnost. “Prijatelj mi je nedavno rekao: samo zato što nešto završi, ne znači da nije bilo stvarno”, kaže Elena.
Ozbiljnom snimanju dvanaest pjesama s novog albuma, Daughter su se posvetili 2021. Haefeli, koji živi u Bristolu, s Tonrom se sastao u studiju Middle Farm u Devonu. Aguilella, koji živi u Portlandu, Oregon, svoje bubnjarske dionice snimio je u Bocce studiju u Vancouveru, Washington. Mnoge pjesme producirao je Haefeli, Tonra potpisuje produkciju pjesme ‘Junkmail’, a ostatak su koproducirali.
Čežnja za smanjenjem fizičke udaljenosti – osjećaj koji je samo rastao tijekom pandemije – natopila je mnoge pjesme. U “Wish I Could Cross the Sea” čuju se glasovni zapisi Tonrinih mladih nećaka i nećakinja koji žive u Italiji. U pjesmi “(Missed Calls)” inkorporiran je glas prijatelja koji opisuje san. Modificiran modularnim efektima, postaje glitchy i proganja. Te poruke, pokušaji povezivanja s voljenima koje ne možete vidjeti, “mogu vas izvući iz bunara”, kaže Tonra – ali samo ako podignete slušalicu.
Kad pustite druge unutra, ljepota može nastati. Duboki osjećaj dolazi od gudala 12 Ensemblea, gudačkog orkestra sa sjedištem u Londonu, koji je sudjelovao na mnogim pjesmama s albuma. Aranžirali su ih Haefeli i Tonra, orkestrirala Josephine Stephenson, a njihovi dijelovi su – prikladno – snimljeni u The Poolu, prostoru u Bermondseyu, južnom Londonu, nekadašnjem kupalištu. Brass kvartet također donosi novu soničnu toplinu u pjesmama “Neptune” i “To Rage”.
I po prvi put, Tonrin glas nije usamljen. Haefeli predvodi neke vokalne dijelove u uzbudljivoj “Future Lover”, a u pjesmi “Neptune” pojavljuje se zbor. Pjevači su gudači orkestra 12 Enseamble. “To je jedan od mojih najdražih trenutaka na ploči,” kaže Tonra, “kada se odjednom pridruži gomila. To je vrlo usamljena pjesma, ali čak i kada sam se osjećala najusamljenije, ruke su se pružale prema meni.”
Kako bismo održali odnose s drugima, prvo se moramo pomiriti sami sa sobom. “Party” opisuje značajan trenutak: noć u kojoj je Tonra shvatila da želi ostaviti alkohol. To je tema o kojoj je već pisala, ali joj je bila potrebna distanca da to jasno vidi. To je pjesma na koju je najponosnija i ona čiji je tekst posuđen naslovu albuma (“Some stereo mind game I play with myself“), a odnosi se na sukobljene glasove koje svi imamo u svojim glavama.
Dok je prethodni rad trija Daughter pronašao snagu u emocionalnoj iskrenosti, „Stereo Mind Game“ pozdravlja suprotne osjećaje. “Radi se o tome da se ne radi u apsolutima.”, kaže Haefeli. Nakon više od desetljeća provedenog u prikazivanju najmračnijih emocija, Daughter predstavljaju svoj najoptimističniji album dosad.