Trobecove krušne peći već desetljećima predstavljaju jedan od najvećih kultova ovdašnje alter-rock scene. Novim albumom ‘Ether’ i koncertom kojim su ga u petak promovirali u Ksetu dokazali su i da poslije svih tih godina još uvijek spadaju među najoriginalnije i najuzbudljivije bendove koje smo ikada imali.
Spomenuti album snimljen je uživo u splitskom klubu „Kocka“ pa bi većina izvođača promociju pretvorila u neku vrstu reprize tog nastupa. Kod Trobecovih krušnih peći tako nešto nije moguće pošto je svaki njihov koncert kojem sam prisustvovao bio drugačiji, nerijetko i bolji od prethodnog.
U Ksetu smo ih imali prilike gledati i slušati u, jako uvjetno rečeno, jednom od plesnijih, funkoidnijih izdanja, na tragu ranog Jamesa Chancea i ostalih frikova njujorškog no wavea, kratkotrajnog i prilično utjecajnog pokreta čiji bi Trobeci, da su se ranih osamdesetih, umjesto po Zagrebu, muvali po boemskim četvrtima New Yorka, bili daleko najtalentiraniji predstavnici.
Nevjerojatno fluidni bas Marija Barišina-Bare i rastrzani ritmovi bubnjara Gordana Dorvaka čitavu stvar drže na okupu i ostavljaju prostora potpuno slobodnim improvizacijama gitarista Ivice Vinskog i saksofonista Damira Price. Preko svega toga, poput urlika nekog propovjednika koji nas uvjerava kako je kraj svijeta sasvim blizu, svoje mračne, uznemirujuće stihove uzvikuje Darko Begić – Bega, pritom izvodeći sumanuti ples koji me na trenutke podsjećao na nekog pejotlima razvaljenog šamana.
Sve navedeno najviše je dolazilo do izražaja u pjesmama poput „Moj slučaj“, izvorno objavljenoj na istoimenom albumu Viva Gloria, i „Ples“ koje bi se iz bučnog, gotovo free jazz kaosa u sekundi vraćale u eksperimentalni post punk Gang Of Foura ili The Pop Groupa. Prica (Capri, Kafka, kako god vam drago) je u ovom bendu pronašao svoj upravo idealni „habitus“ i zadovoljavajući kompromis između komercijalnijih radova s Haustorom i free form improvizacija originalnog Cul-De-Saca.
Nekoliko redaka vrijedi posvetiti i Vinskom, izuzetno originalnom gitaristu čija je atonalna sola i riffove skoro pa nemoguće ponoviti ili kopirati. Kroz nešto manje od sat i pol kvalitetom sasvim ujednačene svirke izmjenjivale su se pjesme s „Ethera“ kao što su „Bol“ ili „Sajam sisa“ i ključna mjesta opusa poput legendarnih „Armija“ i „Pali mi se sjeme“ koje je ispratila i najjača reakcija stotinjak okupljenih.
Premda to pomalo suludo zvuči za grupu osnovanu 1981. godine, teško se oteti dojmu da je ikada postojalo bolje vrijeme za Trobecove krušne peći. Nazvati bend po serijskom ubojici (Metod Trobec) već odavno nije ništa pretjerano šokantno ili neprihvatljivo (pogledajte samo Marilyna Mansona), a današnji, žutilom i crnilom opsjednuti mediji, na takvim bi zločinima „štancali“ klikove i obarali rekorde čitanosti. Čak i Begine brutalne, zlokobne stihove nikada nije bilo lakše razumjeti.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
