Trobecove krušne peći u Vintageu – iskrivljeni ples za iskrivljenu stvarnost

Reinkarnirane Trobecove krušne peći ekspresno su vratile pozicije nekadašnje klupske atrakcije, dokazao je to i koncert u Vintage Industrial Baru.

Trobecove krušne peći u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Ima seniorskih bendova koji se ponovno okupljaju iz poriva da su davnašnjim prekidom rada nekako stali na pola rečenice. Nisu stavili točku na karijeru, a vrag je onda taj koji godinama kasnije kopka da bi priča dobila nastavak… Ili zasluženi završetak. Posebice ako još u međuvremenu koncertno-kuloarska sjećanja i prepričavanja ‘bolje prošlosti’ sazidaju priču kultnog i onog što je rekapitualcijom povijesti zabilježeno značajnim, a nije se tako činilo u trenutku kad se odvijalo.

U toj situaciji je trenutno zagrebački alter post punk bend Trobecove krušne peći za kojeg se nakon sinoć održanog koncerta u Vintage Industrial Baru može reći da je bio i ostao kultni. Nastup je privukao dvjestotinjak posjetitelja šireg dobnog spektra, a svi su manje-više bili ‘hardcore fanovi’ koji su došli uživati u glazbi benda koji je značajna karika alternativnog zvuka koji je formiran na ovim prostorima u 80-im godinama prošlog stoljeća, kad su Let 3 bili stvarno ‘sami u vodi i zavaljani u blato’, kad je Sexa bio najprogresivniji bend u kombiniranju dvije gitare i kad je Grč uglazbljivao „Jamu“ Ivana Gorana Kovačića.

Trobecove krušne peći u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Trobecove krušne peći su do nedavno rekli su sve što su imali za reći još davne 1986., a reunion je došao gotovo spontano u do sada neviđenoj situaciji združenog angažmana 17 nezavisnih izdavača koji su važnost ovog benda gurnuli u prvi plan objavljivanjem albuma „Mukom žvaču trubadurov vrat“.

Kod Trobecovih krušnih peći zanimljivo je to što su ostali u svom arhetipskom vakuumu – nema tu prilagodbe trendovima i hvatanja u korak s onim što vole mladi, kao što je i poetika ostala poetika bez imalo upliva u (ne)poželjnu direktnost tekstova na koju su nas reperi naučili. A opet kompletna kritika društva i izgubljenosti pojedinca je tu pred nosom nošena neopipljivom, ali moćnom bukom u kojoj tutnjeći proto-punk bubnjevi provociraju gitarske riffove, saksofon zida mostove prema avangardnom jazzu, a vokal čas ‘stoji na barikadama’, čas ‘pred mentalnom institucijom’.

Trobecove krušne peći u Vintage Industrial Baru (Foto: Zoran Stajčić)

Odbrojala je publika „1,2,3,4“ zajedno s frontmenom Darkom Begićem-Begom na početku koncerta nakon čega su svi bili „Dobrodošli na sajam“, gdje je „Sve bilo pod nadzorom“, dok je „Muževna Marilyn“ pozivala da svi dignu ruke u zrak… Još jednom se ukazala i nova pjesma „Đavo je bio vruć“ koja se pak po ničemu nije mogla smatrati novom – u smislu da odskače od starog materijala, a sve je završeno u više od deset minuta psihotičnog i psihodeličnog defileja „Moj slučaj“. Nije se bilo teško pronaći u tom repetitivnom Beginom provokativnom scenskom izljevu očaja i bijesa „Bio jednom moj slučaj“ koji je tim sklopom riječi otvarao i dimenziju unutarnjeg, ali i makro sliku nebitnosti pojedinca. Aplauz na kraju upravo tog finala koncerta bio je spontano najglasniji što je ujedno bio i feedback na repete, nakon čega su se ‘Peći’ još jednom užarile.

Da parafraziram Begine riječi, nije u pitanju samo bilo ‘punjenje tijela’, bilo je to i ‘punjenje duše’ – naravno za sve one koji glazbu promišljaju malo drugačije od uobičajenih standarda. Neće Trobeci nikad biti veliki, ali ostali su značajni.

Saznajte više: Trobecove krušne peći u KSET-u – raspojasani scenski mojo Satanovog starijeg rođaka

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X