Iva, Vava, Bobo i Sergej sviraju i pjevaju kao da ih nitko ne sluša, ali zvuče vrlo solidno.
Riječki sastav Turisti na ovoj kolekciji pjesama “Apneja” nastavljaju svirati ono što najviše vole, a to je alternativni rock iz osamdesetih i devedesetih s različitim začinima i dodacima. “Apneja” je još jedno turističko ljubavno pismo muzici koju štuju i vole, solidnog autorskog rukopisa, i bolje izvedbe nego na prethodnom albumu “Revolucion”. Svojevremeno sam primijetio da je na prethodniku Iva Močibob zvučala kao klasično štreberska pop-pjevačica, ovaj put je pustila glas i krv. Trud je urodio plodom, jer njeni vokali autoritativno klize iz pjesme u pjesmu.
Album počinje udarom u glavu “Nisam sama” je najkompletnija, najizrađenija i umjetnički najzanimljivija pjesma od ovih osam autorskih i jedne obrade koliko ih se smjestilo u nepunih 35 minuta svirke i pjevanja. Obrada pjesme “Radostan dan” iz repertoara EKV je demonstracija ljubavi prema tom nikad prežaljenom sastavu, no ipak malo strši od ostatka materijala. S obzirom na eru političke (ne)korektnosti, reklo bi se da je samo jedan EKV i samo jedan Milan Mladenović i nitko ne pjeva Milana kao Milan, no pjesme EKV je uvijek lijepo čuti. Ipak, Turisti nisu sastav koji svira obrade, nego muzičari koji doživljavaju emocije na sličan način.
Marširajuća “Zeitgeist” peca publiku među poštovateljima grupe Franz Ferdinand. Izdan kao singl, “Tigar od papira” mogao bi privući poštovatelje grupe Vatra koji smatraju se dotični bend previše iskomercijalizirao. Sastav Turisti odaje dojam da za komercijalni uspjeh ne mari, nego je bitnije predočiti publici neka njihova osjećanja, iako je riječ o pitkom dark pop-rocku za ekipu koja bježi i od cajki i formatiranih radio-postaja.
Iva Močibob (vokal), Vava Simčić (gitara), Bobo Grujičić (bubanj), Sergej Hoffman (bas) su iznijeli glavni dio zadatka, a u stvaranju ovog albuma su im još pomogli Matej Zec, Darko Terlević (The Siids), Olja Dešić i Matko Margan te članovi neformalnog književnog kolektiva Ri Lit. O sviranju i ne treba trošiti riječi, sve su to prekaljeni veterani svojih instrumenata. Najveća vrijednost albuma je što uspijeva slušatelja zavarati u tome tko ga je napravio. Teško je zamisliti da pjeva osoba koja je prije 25 godina pjevala “Probudi me” (dance pop), da bubnja isti čovjek koji je svirao na prva tri albuma grupe Belfast Food, a gitaru svira čovjek koji je svojevremeno u medijima bio označen kao “riječki odgovor na grunge” (ili tako nekako). Ukratko, cjelina je nešto drugo nego puka suma njenih dijelova. I sve to tako treba biti, ljudi se mijenjaju i čini se da se u ovoj fazi članovi grupe dobro osjećaju, i stvaralački, i u vlastitoj koži.
Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
