Srijeda je rezervirana za male svirke velikih majstora kuhinje, a ovotjedna svirka u kultnom zagrebačkom klubu u predapokaliptično doba sjela je kao poprilično osvježenje.
S prihvatljivih desetak minuta kašnjenja stejdž je okupirao trio From Another Mother, s posebnim izgledom za zagrebački nastup: basist Borna na sebi je imao samo donje rublje i naočale za vid. Gitarist i pjevač Vlado je hodajuća eksplozija energije i srećom da su obojica imali bežične instrumente jer bi njihovo divljanje, trčanje, skakanje i silaženje u publiku nesumnjivo bilo opasno po prve redove da su imali kabele. Bubnjar i pjevač Roko vjerovatno je isto ludovao, ali ga nismo toliko dobro vidjeli, osim na zadnjoj stvari kad je uzeo Vladinu gitaru, a ovaj sjeo za bubanj. Na kraju te stvari Vlado je preskočio bubanj i sletio na lakat i zaradio poštenu ranu na ruci, vjerujem, ni prva i ni zadnja koncertna ozljeda ovog benda.
Krenuli su s novim stvarima, odnosno pjesmama “First things first” i “May” s albuma “ATATOA” koji je izašao 2019. Presjekli su sa “Sinister minister” s prvog albuma “Epileptir”, a onda se vratili novijima, “Song no. 9” (koja, naravno, nije deveta na albumu), “Supernova” i “I will atone”. Tijekom čitave njihove svirke vladao je pozitivni kaos, u jednom trenu se Vlado popeo na pojačala na rubu stejdža i uhvatio se za zvučnike koji vise s plafona, pri čemu je testirao izdržljivost opreme u Vintage Industrialu. Izdržala je.
I Vlado i Borna svako malo su silazili i skakali u publiku, pokretali pogo s instrumentima u rukama, a pokoji put i bez njih. Teško je prepričati, čak i fotografirati to ludilo, možda bi jedino video bio dostojan, iako se ni tu se ne bi mogao ukomponirati čitavi doživljaj koji dolazi ne samo od te kinetičke energije, nego i od muzike. Recimo samo da je negdje pred kraj svirke Borni pukla žica na basu pa je “Free hugs”, “Slightly wrong” i “Baited” odsvirao bez nje.
Ono što mi je fascinantno s From Another Mother nije samo Vladino hodanje na rukama i gimnasticiranje po pozornici, nego to što sva trojica pjevaju refrene (samo Borna nema mirkofon) i iz aviona se vidi da obožavaju svoje pjesme, odnosno da uživaju u tom što rade. Svirali su pred stotinjak ljudi, a ponašali se kao da su na stadionu. Takva pozitiva je zaraznija od koronavirusa i ljudima u publici nije trebalo puno da se i sami počnu ponašati kao da su na stadionu.
Nelak zadatak nastupa nakon njih dopao je hedlajnera večeri Tús Nua. Pjevačice i gitaristice Jordi i Jelena, koje obje sviraju i synth (doduše Jelena malo češće), imale su pojačanje na basu (Lucija) i bubnju (nisam uspjela naći ime bubnjara, sorkač), a scenografija se transformirala od krvavog kaosa do noir ugođaja. Tome svakako doprinose duboki i čisti vokali Jelene i Jordi, a njihova usklađenost govori koliko dugo i rado sviraju zajedno. Pritom je Jordi istinska front-žena, s odličnom, prijateljskom komunikacijom s publikom i stavom koji odaje dojam da bi svu trojicu iz From Another Mother bez problema nosila na ramenima na vrh Velebita.
Nakon prve stvari “Obvious” obratila se publici i prokomentirala netom proglašenu pandemiju COVID-a, usporedivši svoj nastup s onim gudačima koji sviraju dok Titanik tone. S prvog albuma “Horizons” odsvirale su još “Postcards with all sorts of phrases”, a onda predstavili prošlogodišnji singl “Ride” koji će se naći na novom, još uvijek neimenovanom albumu. Album će, kako je Jordi najavila, izaći do kraja godine: “nadajte se skupa s nama”.
Vratile su se prvom albumu uz “Fight!”, pjesmu koja je, kako smo saznali u nedavnom intervjuu, njihov internacionalni radio-hit. Nakon “Matches”, na pozornici im se priključila Pi, otpjevala visoke vokalne dionice na “There’s a thin line between everything” (a.k.a. “Deep Shit”) i samozatajno sišla sa stejdža kao da nije ostavila bez riječi ekipu u publici svojom nadnaravnom kontrolom dišnih puteva.
Tús Nua predstavile su i drugi singl s novog albuma “Palindrome”, a set su zatvorile pjesmama “Tendons” i “Geysir”. Posljednju stvar malo su produžile, a bilo je zanimljivo vidjeti i čuti kako bubnjar struže po činelama. Na kraju seta Jordi je obećala da će se, “ako nas ova korona ne pobije sve” na sljedećoj svirci i one skinuti u donje rublje. Držimo te za riječ.
Umjesto bisa, Jelena i Jordi izvele su akustičnu obradu “Divided” koju u originalu izvode Tegan and Sara. Inače nemaju običaj svirati obrade, ali ovu su posvetile su svojoj frendici Emini i njezinoj mački. Tako je svirka završila u domaćoj, gotovo kućnoj atmosferi, a ne sumnjam da je pala i koja suza.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
