U potrazi za bezobrazlukom

Pokretati proces zbog nečijeg pjevanja je silovanje kulture.

Josipa Lisac izvodi himnu Republike hrvatske na inuguraciji 5. hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića (Izvor: Printscreen Youtube)

Stanoviti pravnik i poduzetnik iz Opatije je prijavio Josipu Lisac zbog njenog pjevanja hrvatske himne jer se našao uvrijeđen Josipinom interpretacijom. Bit će zanimljivo kako će na sudu (ako do toga dođe) objasniti postojanje Josipine namjere da se izruga državi. Recimo da je dotični gospodin u pravu, da je Josipino pjevanje na inauguraciji bila uvreda za uši (nije, ali recimo da jest). Što je veće izvrgavanje ruglu Republike Hrvatske: predsjednička inauguracija s dilerima, osumnjičenicima, optuženicima i osuđenicima, ili osebujno pjevanje himne?

Lako je odmahnuti rukom i nazvati čovjeka svakakvim imenima. Teže je nastaviti put Josipe Lisac. Podsjećam, 24-godišnji Bob Dylan je onomad šokirao folk-puritance električnim instrumentima. Mick Jagger je u svojim dvadesetima preuzimao dramaturgiju Mihaila Bulgakova i složio “Sympathy For the Devil”. Muhamed Ali je protestirao protiv rata u Vijetnamu. Elton John je svoju seksualnu orijentaciju obznanio u dvadesetim, tridesetim godinama. 30-godišnja Madonna je šokirala svijet križevima u spotu “Like A Prayer”. Ljudi koji su rušili tabue bili su u pravilu u ranoj odrasloj ili srednjoj, zreloj dobi.

Tko je trenutno najsubverzivniji u Hrvatskoj? Gospođa od 70 godina. Josipa Lisac. Gdje su ostali? Toni Starešinić je svojevremeno dobio pedagošku zbog drugačije interpretacije himne, no to je u odnosu na Lisac bilo “pec-pec”.

Umjetnost nije samo provokacija, nego i mnogo više od toga. No, ako glavna osoba koja ima moć podizati obrve dežurnih dušobrižnika ima 70 godina, teško se ne zapitati što je s našim društvom pošlo po krivu. Zašto postoje generacije dobrih, čestitih, ali pokornih ljudi koji paze da svojim izričajem ne stanu nekom na žulj? Što se dogodilo s mladim umjetnicima i njihovom drskosti da propitaju temu, upru prstom, ako treba i isprovociraju, potaknu na komunikaciju. Apsolutno je u redu da se Josipina vokalna interpretacija nekom nije dopala (nije se ni meni, ali Ružićeve dionice na pianotronu su predivne) i da to netko javno kaže. Pokretati proces zbog nečijeg pjevanja je silovanje kulture. Zoran Milanović je u svom govoru neobično jasno naglasio kulturu i kreativnu industriju. Ako se nikad nikom ne dozvolimo da pogriješi, ako će sudovi ozbiljnije razmatrati ovakve prijave, od kreativnosti neće biti ni k. Uostalom, kome bi bilo u interesu da se ovakva praksa ustali, pa da za pjevanje himne umjetnici idu u zatvor? Nije li bilo da smo baš zbog takvih stvari prigrlili demokraciju i višestranačje?

Zadnje od Komentar

Idi na Vrh
X