Iznenada objavljen album benda U2 ‘Songs of Innocence’ poprilično je (a možda i temeljno) promijenio vizure glazbenog i diskografskog biznisa kakvog smo znali do sada, stoga će i ova recenzija morati uzeti u obzir taj puno širi okvir od uobičajenog referiranja na pjesme.
U nekom segmentu aktivizma U2 se sa „Song of Innocence“ potpuno povukao s crte društvenih zbivanja. Nije to više bend koji propituje rat kao najveći negativitet ljudskog postojanja, koji je prstom upirao u krivce uličnog pokolja u Derryju u Sjevernoj Irskoj, koji je na Live Aidu pokušavao poslati poruku veću od same glazbe, koji je bio vizionarski nastrojen u kreiranju duhovnog mentaliteta buduće ujedinjene Europe. To je sada bend koji je otišao u ‘sigurnu zonu’ prošlosti – intrinzično putovanje i propitivanje mladosti i tinejdžerske dobi koji su prethodili okupljanju jednog vizionarskog benda u Dublinu 1976. godine. S druge strane gledano, nije da je nastupila globalna idila. Svijet se gomba u ogromnim problemima naspram kojih se oni s kraja 20. stoljeća čine kao period sveopće renesanse. Opet postoje dva politička bloka koji prijete novim sveopćim ratom, Bliski istok i sjeverna Afrika gore, klima je otišla dovraga, a nejednakosti između bogatih i siromašnih nikad veća u krizi koja traje dulje od posljednjeg svjetskog rata. Gdje je sad onaj Bono Vox koji se trsio biti u prvim redovima i na sastancima s državnicima ukazivati na probleme i apelirati na rješenja? Nije da je to njegova dužnost, ali on sam je stvorio takvu sliku o sebi. U tom kontekstu gledano „Song of Innocence“ bi se lako mogao okarakterizirati kao „Songs of Ignorance“.
S glazbene strane gledano, situacija je nešto bolja jer je ‘povratkom u prošlost’ izmjenjena i zvučna slika, tj. napravljen je reboot – U2 nakon dugo vremena imaju album na kojem zvuče kao nekadašnji U2. Himnično i pjevno s ponovo otkrivenim otkivcima Edgeovih gitarskih riffova. Na sreću nije to više U2 koji pokušava biti neki kraut rock ili pak Kings of Leon (kakav je bio slučaj na prethodnom albumu).
No i pored toga u prvi plan izlaze marketinški manevri. Nedostatak društvenog aktivizma možda proizlazi iz toga što je riječ o prvom albumu u povijeti grupe koji je skoro pa rađen po narudžbi. Da ne bi bilo zabune, ovdje je riječ o tezi, a ne faktu. Jer što ako se i prije ulaska u studijo znalo da će Apple kupiti album? Je li uopće poželjno da takav album namijenjen kao poklon širokom spektru slušatelja sadrži u sebi neke note koje mogu biti krivo, a time i neželjeno protumačene u svijetu biznisa? Ili je bolje da iz njega ništa ne strši i da ‘diznijevski’ bude popeglan i upakiran u neke univerzalne poruke? Kad se tome doda i ciljani profil širokog opsega starih U2 fanova ‘zaglavljenih’ u formatiranu ‘bolju prošlost’ radijskih etera, ovakav stari-novi U2 album dolazi k’o kec na desetku.
Uz navedeno album u sebi sadrži crtu, najbolje ju je nazvati, sveopće rokerske ideološke pomirljivosti, u kojoj u prvom redu U2 ‘pomiruje’ svoju ideologiju s punk ideologijom, što je bez obzira na ista ishodišta, ali s obzirom na dijametralno suprotne rezultate, pomalo degutantno. Može se Bono Vox kunuti u The Clash, ali jedan Joe Strummer djelovao je po potpuno suprotnim ideološkim obrascima. Uzimanje imena Joeya Ramonea i stavljanje u sam naslov pjesme (ali simbolično u zagrade) može se ispravno protumačiti jedino kao marketinški pakt između U2-a i Zaklade The Ramonesa koja kroz priličan broj akcija sprema oživljavanje te priče kroz brojna reizdanja, predstave, izložbe i kao kruna svega Scorseseov film o toj njujorškoj četvorci. Kako to da baš u trenutku kad su svima puna usta The Ramonesa se to dogodi i U2-u? Slučajnost?
Da ironija bude veća, debi album Ramonesa iz 1976. tek je 30. travnja ove godine dosegao zlatnu tiraža što je potvrdila i američka RIAA. Koliko će tek trebati proći vremena da dosegne platinastu? Ili je to Bono Vox preuzeo na sebe? Pa će to biti do Nove godine? Naučeni smo da glazbenici postaju veliki biznis nakon smrti, ali da se Bono tako brižno sjeti pokojnog Joeya u godini u kojoj je i posljednji Ramones napustio ovaj svijet i to tako lukrativno naplati teško je pomisliti da su tu u pitanju samo viši ciljevi. Pored toga poznato je da je Bono bio (pod debelim navodnicima) ‘panker’ do trenutka kad ga pokojni Frank Sinatra nije ni pogledao jer je ovaj imao na sebi jeftinu majicu i traperice. No nije tada Bono na to odmahnuo rukom zbog svojih ideoloških stavova, već je otrčao po skupo odijelo kako bi razmijenio par riječi sa legendarnim croonerom (koji tvrde stavove svoje generacije nije mijenjao jer je to zahtijevala tamo neka nova moda). Možda bi se Bonu i moglo povjerovati da je „Miracle“ za njega ipak bio Frank Sinatra.
Album se u svom fizičkom obliku treba pojaviti tek 13. listopada. Guy O’Seary, menadžer U2-a obećava niz novih pjesama i akustičnih bonusa, no to je nešto što je za sada u drugom planu, kao i tiraža za koju će uvijek postojati ‘Apple opravdanje’ ako ne nadmaši 5 milijuna prodanih primjeraka. Koliko god deal s Appleom bio lukrativan za U2, razvidno je da je strah ‘dinosaura’ od ‘miševa’ sve veći jer stvari koje su prije miševi kupovali sad dinosauri moraju poklanjati.
Na puno većoj skali još jednom je time erodirala i vrijednost albuma kao zaokružene glazbene cjeline određene tržišne vrijednosti. Erodirao je jedan sistem, jedna ideologija, time i jedna era. Povijest se ne može vratiti.
„Songs of Innocence“, artistički gledano, nažalost je pokušaj vraćanja na staro. Paradoksalno fali mu samo jedan „One“ da bi uspio u svom naumu, ali za napisati „One“ ne pomažu milijunske transakcije. Za to trebaju vjera i ideali.
Ocjena: 6/10
(iTunes/iPhone 6/Apple Watch, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
