Mira Furlan umrla je u 66. godini. Vijest o smrti naše slavne glumice koja je već dugi niz godina živjela u SAD-u objavljena na njezinom Twitter profilu, a navodi se da je umrla u srijedu, 20. siječnja 2021.. Uzrok smrti još uvijek nije službeno objavljen.
Furlan je rođena u Zagrebu 7. rujna 1955. godine. Mirin otac Ivan je bio istaknuti znanstvenik, a majka je završila francuski jezik i jugoslavistiku. Mira je osnovnu školu i gimnaziju pohađala u rodnom gradu. 1978. godine je diplomirala na Akademiji za kazalište i film. Isprva je bila istaknuta glumica Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, da bi 1980-ih postala jedna od vodećih hrvatskih i jugoslavenskih filmskih glumica.
Osobito se istaknula u filmovima “Kiklop” (1982.) Antuna Vrdoljaka, “U raljama života” (1984.) i “Za sreću je potrebno troje” (1986.) Rajka Grlića (1986.), “Otac na službenom putu” Emira Kusturice (1985.), te filmu “Lepota poroka” (1986.) Živka Nikolića.
Od početka 1990-ih, kada je zbog svog osobno političkog mišljenja i potom medijske harange usmjerene prema njoj postala nepoželjna kao osoba u tek osnovanoj Republici Hrvatskoj, živjela je u SAD-u gdje je postigla svjetsku slavu nastupima u TV-serijama “Babylon 5” i “Izgubljeni”.
Od nagrada osvojila je Zlatnu Arenu za najbolju sporednu žensku ulogu u filmu Kiklop na Festivalu igranog filma u Puli 1982, te za najbolju glavnu žensku ulogu u “Ljepota poroka” 1986. godine, zatim Nagradu Dubravko Dujšin 1990. godine i nagrada žirija za najbolju glumicu u filmu “Ostavljeni na Balkan” na New Film Festivalu 2013.
“Što se tiče vremena devedesetih, čini mi se, iz ove perspektive, da i nisam imala izbora nego da živim svoj život onako kako sam ga živjela. Da sam postupila nekako drukčije, to bi onda bila neka druga osoba. Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda, nego svih ljudi na svijetu. I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici. Možda je to proizvod moga odgoja u obitelji koja je bila ateistička i antinacionalistička, možda je to proizvod moga etničkog sustava gdje je svaki moj djed i svaka baka bio druge nacionalnosti. Kad sam jednom kao dijete pitala tatu: „Jesmo li mi Talijani?“, on mi je mudro odgovorio: „Ovisi iz kojeg ugla gledamo“. A onda mi u Istri jedan Istrijan kaže: „Furlani nisu Talijani. Oni su Furlani“. Moj djed Janez Furlan je, međutim, cijeli svoj život bio pretplaćen na časopis „Slovenac“, a živio je u Ogulinu, u Hrvatskoj. Moja baka je bila rođena s druge strane Kupe, što ju je svrstalo u Hrvate, iako je govorila istim goranskim jezikom kao djed koji je živio na slovenskoj strani. Oduvijek mi se činilo da su nacionalne etikete slučajne i, više manje, proizvoljne”, rekla je u intervju za Peščanik 2012. godine.