Jason Williamson (Sleaford Mods): Okruženi smo propagandom i lažima, stalno nam ispiru mozgove

Prošlog tjedna objavljen je novi, šesti po redu studijski album electropunk skupine Sleaford Mods, jednog od najosebujnijih i najboljih britanskih bendova posljednjih godina. Rad na ploči ‘Spare Ribs’ obilježila je teška ozljeda leđa pjevača i tekstopisca Jasona Williamsona, vezana uz operaciju kičme zbog posljedica bolesti poznate pod imenom spina bifida kojoj je podvrgnut u dječačkoj dobi. O tome, kao i o globalnoj pandemiji, Brexitu, odnosu prema glazbenoj sceni i brojnim drugim temama, s Jasonom smo popričali putem videolinka.

Sleaford Mods (Foto: Alasdair McLellan)

Za početak, recite mi nešto o vašem novom albumu „Spare Ribs“. Ako se ne varam, na njemu ste počeli raditi dok ste se oporavljali od ozljede?

Jason Williamson: U stvari smo počeli raditi na novim pjesmama u siječnju prošle godine, prije nego što smo krenuli na turneju po Australiji. Ostatak smo završili tijekom ljeta, kada sam se oporavljao od ozljede leđa.

Na koji način je to utjecalo na vaše stihove i tematiku samih pjesama?

Jason Williamson: U dosta pjesama govorim o svom djetinjstvu, mislim da je to i najveća novina na albumu. Pogotovo jer se te emocije i sjećanja na neki način provlače kroz čitav materijal.

U ovom trenutku imamo izuzetno korumpiranu vladu koja mi se istinski gadi i koja, što je najgore, još uvijek uživa veliku popularnost među ljudima.

Upoznajte me ukratko s kreativnim procesom Sleaford Modsa, kako izgleda rad na vašim pjesmama i koliko se promijenio s godinama?

Jason Williamson: Ovoga smo puta željeli malo poboljšati produkciju, podići je na višu razinu. Shvatili smo da sve možemo odraditi sami, da nam nije potreban producent, netko tko bi miksao… S druge strane, po prvi puta smo razmišljali o suradnjama s drugim izvođačima i kako bi one mogle pogurati našu priču u jednom novom smjeru. Uz to, Andrew (Fearn, autor glazbe) konstatno napreduje, muzika koju stvara neprestano postaje bolja i kompleksnija. Svaki put kada počnemo raditi na novim stvarima, odmah primijetim koliko se promijenio kao autor i kako ono što smo radili prije polako ostavlja iza sebe.

Koja bi onda bila najveća razlika između aktualne ploče i prethodnih “Eton Alive” ili “English Tapas”?

Jason Williamson: Mislim da album općenito predstavlja prekretnicu i donosi jedan sasvim novi zvuk Sleaford Modsa. Vjerujem da će sljedeći materijal u glazbenom smislu biti još interesantniji. Barem se nadam (smijeh).

Problem je što vladajući nemaju nikakve veze s umjetnošću ili bilo čim kreativnim, pojam individualnog izražavanja im je potpuno nepoznat. Mislim da će stanje biti sve lošije, čak i tragično.

Zanimljiv je i naslov “Spare Ribs”. Što ta fraza točno označava, što simbolizira?

Jason Williamson: Želio sam komentirati način na koji se britanska vlada nosi s pandemijom i sve nepotrebne žrtve koje smo imali. Imamo ogromnu stopu smrtnosti, više od 100.000 mrtvih, a glavni razlog je zanemarivanje od strane vladajućih. Ekonomija i ostvarivanje gospodarskih ciljeva im znači puno više od ljudskih života. Svi smo mi u stvari ‘spare ribs’ (rezervna rebra – eng. pr,), kolateralne žrtve njihovog ekonomskog modela. Sve su sjebali, čak su i mjere vezane uz hranu i lijekove nagrižene korupcijom. U ovom trenutku imamo izuzetno korumpiranu vladu koja mi se istinski gadi i koja, što je najgore, još uvijek uživa veliku popularnost među ljudima. Ne mogu to objasniti. Okruženi smo propagandom i lažnim, netočnim informacijama… imam osjećaj da nam stalno ispiru mozgove.

Sleaford Mods (Foto: Alasdair McLellan)

Kako općenito podnosite lockdown i sve ostalo što nam je donio virus? Na koji način provodite dane?

Jason Williamson: Frustriran sam i ljut. Osjećam se tužno, čak i pomalo bespomoćno, ali istovremeno pokušavam ostati pozitivan i jak, ne prepustiti se panici i strahovima. A kako provodim vrijeme? Danas ću recimo čitav dan pričati o albumu (smijeh). Nadam se da ćemo Andrew i ja uskoro ponovno početi snimati, ali vidjet ćemo, teško je prognozirati što nas još čeka.

Glazba spada među profesije najviše ugrožene pandemijom – nema nastupa uživo, brojni klubovi i koncertne dvorane prestaju raditi… Kakva je situacija u Engleskoj, postoji li neka inicijativa od strane gradova ili države da im se pomogne?

Jason Williamson: Pokrenuli su nekakav projekt za pomoć koncertnim prostorima koji, ako se ne varam, završava u ožujku. Nakon toga tko zna. Čini mi se da još nije odlučeno hoće li se ta inicijativa nastaviti. Nekima su pomogli, ali ne svima. Problem je što vladajući nemaju nikakve veze s umjetnošću ili bilo čim kreativnim, pojam individualnog izražavanja im je potpuno nepoznat. Mislim da će stanje biti sve lošije, čak i tragično.

S obzirom da nema svirki, kako planirate promovirati album? Jesu li online nastupi jedna od opcija?

Jason Williamson: Za kraj godine imamo dogovorenu britansku turneju, nadamo se da neće biti otkazivanja. Dok se zabrane ne ukinu ne možemo previše učiniti po pitanju promoviranja. Ali ne želim se previše žaliti, u istoj smo situaciji kao i svi drugi. Što se tiče online nastupa, održali smo jedan u rujnu i bilo je stvarno dobro, no nisam siguran hoćemo li ponoviti nešto takvo.

Prošle godine, Velika Britanija je konačno sklopila ekonomski sporazum s Europskom unijom, čime je, barem zasad, završena priča o Brexitu. Moram priznati da sam bio prilično iznenađen kada ste izglasali izlazak iz EU, koji su po vama bili glavni razlozi?

Jason Williamson: Mislim da postoji određeni broj ljudi u ovoj zemlji kojima odgovara umanjiti status i poziciju Engleske u svijetu. Htjeli su nas odvojiti od Europe kako bi realizirali svoje financijske interese i uredili društvo onako kako njima odgovara. S tim ciljem su se koristili instrumentima kao što su lažna propaganda, nacionalizam i obećanja koja nikada nisu ni planirali ostvariti. Sada kada smo se odvojili, postaje bolno očito da se radilo o jako lošoj ideji, ali više ništa ne možemo učiniti.

Sleaford Mods (Foto: Simon Parfrement)

U kojem smislu će se Brexit najviše odraziti na vas kao glazbenika?

Jason Williamson: Mislim da će više problema imati mlađe kolege iz glazbene industrije, nama je ipak lakše jer smo prilično velik i poznat bend. Općenito gledano, ljudi će patiti i grozno se osjećam zbog toga.

Kada sam recenzirao “A Bunch Of Kunst”, dokumentarac o Sleaford Modsima, napisao sam da ste jedan od zadnjih bendova koji ima hrabrosti pjevati o tome što se stvarno događa oko vas, u vašem gradu i vašoj zemlji. Slažete li se s tom tvrdnjom?

Jason Williamson: Hvala ti na komplimentu, cijenim to! Od početka smo željeli biti direktni i iskreno govoriti o onome što vidimo i proživljavamo. U glazbi toga ima sve manje, posebno na indie sceni. Istini za volju, pojavilo se nekoliko izvođača vrijednih spomena kao što su Viagra Boys, kantautori poput Alexa Camerona i Aldous Harding, Billy Nomates i Amyl and the Sniffers, Amy Taylor koja je gostovala na “Spare Ribs”… Može se naći jako dobrih, zanimljivih stvari.

Kako je došlo do suradnje s Amy i Billy Nomates?

Jason Williamson: Obojica smo veliki fanovi Billy Nomates i bilo nam je drago kada je pristala pjevati na ploči. Prije toga sam gostovao na njezinom debitantskom albumu, na pjesmi “Supermarket Sweep”. Amyl and the Sniffers objavljuju za Rough Trade kao i mi pa smo se preko njih i povezali s Amy.

Postoji li netko s kim biste željeli surađivati u budućnosti?

Jason Williamson: Nitko određen, otvoreni smo za suradnju sa svakim koga smatramo kvalitetnim.

Osim glazbom, bavite se i književnošću. Objavili ste i nekoliko zbirki kratkih priča…

Jason Williamson: Da, ali su užasne (smijeh)! S vremenskim odmakom uopće nisam zadovoljan njima. Volim pisati, ali nisam siguran da imam dara za to i da me se može zvati piscem kratkih priča. Počeo sam prije otprilike tri godine, većinom me inspiriraju stvarni događaji iz prošlosti koje potom prerastu u nešto bliže fikciji. Nađe se u njima i stvarnih likova s izmišljenim imenima.

Sleaford Mods (Foto: promo)

Dolazite iz Nottinghama koji za razliku od Liverpoola ili Manchestera nema status glazbenog grada. Kakva je scena u Nottinghamu?

Jason Williamson: Da, Nottingham nije pretjerano poznat po glazbi iako se po tom pitanju stvari mijenjaju na bolje. Imamo stvarno jaku grime i hip-hop scenu, ali se nitko s nje još nije probio u mainstream.

Hvala vam na razgovoru, nadam se da ćemo vas uskoro gledati i u Hrvatskoj.

Jason Williamson: Hvala tebi, rado bismo nastupili u Hrvatskoj. Prije dvije godine smo svirali blizu vas, u Ljubljani, sjećam se da je koncert bio fantastičan!

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh
X