Bob Dylan, St. Vincent, Valerie June, Kesha, te frontmeni bendova Bloc Party i Death Cab for Cutie pripremili su albumčić s pop standardima prilagođenim za izvođenje na vjenčanjima istospolnih parova.
Ovih dana internetskim bespućima zaorila je vijest o objavljivanju mini kompilacije na kojoj će šest pop evergrina biti snimljeno u novim verzijama raznih zvijezda, ali s izmijenjenim tekstovima na način da svima poznate pjesme zvuče kao himne istospolnoj ljubavi i posluže kao soundtrack gay vjenčanjima koja u Americi od ozakonjivanja naovamo čine do tridesetak posto svadbi uopće.
Najviše je iznenadila vijest da će jedan od šest izvođača na ovom EP-ju, upravo objavljenom pod nazivom “Universal Love”, biti glavom i bradom Bob Dylan, čovjek koji je u svojoj notornoj fazi obraćenja na kršćanstvo u svojim poslanicama izražavao manje pozitivno mišljenje o ovoj temi, ali Bob nije tek pristao sudjelovati, već je navodno odmah oduševljeno izjavio kako već ima neke zamisli za projekt.
Pjesma koju je obradio u potpunosti se uklapa u njegov recenti opus u kojem obrađuje hitove velike američke pjesmarice s težištem na pjesme koje su prošle kroz ruke i glasnice Franka Sinatre. Riječ je o skladbi “She’s Funny That Way” skladatelja Neila Moreta i tekstopisca Richarda Whitinga, a Dylan je, naravno izvodi kao “He’s Funny That Way,” što se frazeološki može tumačiti i kao eufemizam za queer orijentaciju protagonista u ovoj verziji. Ne treba posebno napominjati koliko šarmanto sjeluje slušati sedamdeset i šest godina starog diva kako pjeva o gay romansi, pjesma je čisto zlato i ova bi kolekcija bila uspješna da ni jedna druga pjesma na njoj nije ni približno dobra.
Ali, srećom, to nije slučaj, jer i sve što slijedi je uspješno zamišljeno i ukalupljeno u zadani kontekst. Tako od Dylana štafetu preuzima St. Vincent koja je pop hitu iz pera ludoga Phila Spectora, “Then He Kissed Me” koju je izvorno izvodio ženski kvartet The Crystals, dala jednostavniji, pomalo garažni prizvuk. Već su The Beach Boys tu pjesmu izokrenuli u “Then I Kissed Her,” ali ista bolje funkcionira u rukama i giatri Annie Clark, pogotovo u strofi kada junakinje dolaze zajedno pred roditelje i zaručuju se. Kele Okereke, pjevač Bloc Partyja, izvodi megahit Smokeyja Robinsona “My Girl”, najpoznatiji u izvedbi Temptationsa, ali i onoj Otisa Reddinga. Okereke mijenja naslov i tekst u “My Guy”, a pjesmu otvara akustično i raspjevano i tako stvara zvukom najoptimističniji trenutak ovog malog albuma.
Od njega riječ preuzima sjajna soul pjevačica Valerie June koja pjeva “Mad About the Girl,” pjesmu koju je napisao gay autor Noël Coward, pa tako June za njega kaže kako je “mislio svaku riječ kad je pisao da je lud za tim dečkom.” Pjesma tako, više od pola stoljeća otkako ju je slavno izvodila Dinah Washington, radi puni krug i vraća se u izvorno okružje istospolne ljubavi. Aranžmanski nova verzija zadržava sigurnost poznate prethodnice, izvodi je moćan big band preko kojeg Valerie rasprostire svoj očaravajući zadimljeni vokal u koji smo se imali priliku zaljubiti na njezinim albumima “Pushin’ Against the Stone” i lanjskom “The Order of Time”.
Ben Gibbard, frontmen indie rockera Death Cab For Cutie prihvatio se McCartneyjevog klasika “And I Love Her”, izmijenjujući naravno nju u njega, a kako je riječ o pjesmi koja zvuči divno čak i u onoj urokanoj verziji Kurta Cobaina, ni ovdje nije učinjen pogrešan korak, kao ni u iznenađujuće rokerskom finalu u kojem pop zvijezda Kesha zavija i urla u moćnoj izvedbi “I Need a Woman to Love,” pjesmi Janis Joplin također prenamijenjenoj za ove potrebe.
Šest pjesama u osamnaest minuta čine ovaj vedri EP ugodnim i konciznim. Bilo bi nam drago da je još toliko pjesama i minuta kad bi bile jednako dobre kao i ove, ali možda je bolje da imamo vrapca u ruci nego goluba u grani i jedan od najboljih EP-ja, s lijepim izvedbama i pozitivnom porukom, u prvoj polovici godine. Navijte ove pjesme da nadglasate tisuće mrzitelja homoseksualaca koji opet marširaju ulicama, jer kroz njih se zaista osjeća univerzalnost ljubavi.
Ocjena: 7/10
(Legacy Recordings, 2018.)