‘Nije sve na premijeru i lošoj birokraciji, puno je toga na individualnoj razini i fokusu na ono u čemu smo najbolji. Što više nas vlasititim znanjem i intelektom uredi svoj život na način da ne treba tuđu pomoć, to ima više nas koji možemo pomoći onima koji nisu u mogućnosti brinuti za sebe.’ – Sara Al Hamad.
Za početak otkad si u Velikoj Britaniji i gdje si točno sve angažirana?
Sara Al Hamad: Preselila sam se 3. listopada 2018. na način da sam u svibnju te godine dala otkaz u firmi u kojoj sam radila kao pravnica i kupila jednosmjernu kartu za London. Trenutno radim kao pravnica za organizaciju koja predstavlja britansku nezavisnu diskografsku industriju (Association of Independent Music – AIM). Cilj AIM-a je pronalaziti načine na koje nezavisni britanski diskografi mogu razviti svoj biznis, te se u tom smislu primarno bavimo lobiranjem prema vladi (primjerice nedavno smo osigurali samozaposlenim osobama sredstva od vlade pod istim uvjetima kao što su to dobili oni zaposleni u firmama – tzv. furloughing) i izgradnjom strateških partnerstva. Način na koji ja sudjelujem u cijeloj toj priči je kroz organizaciju raznoraznih odbora (digitalni, distribucijski, pravni itd.) i bliskim radom s ključnim partnerima, kao što je primjerice BBC. BBC ima puno više komercijalnih mogućnosti nego naš HRT kad je u pitanju korištenje glazbe – mi smo tu iz nekog razloga išli za američkim modelom prema HRT-u, čime mislim da smo si nanijeli veliku štetu, ne samo u industriji glazbe već i filma, ali to je priča za neke druge prilike. Uz AIM, vodim Rika Muziku i nekoliko projekata za pozicioniranje i osnaživanje žena u glazbenoj industriji, naročito na području glazbene produkcije.
Zbog ideje iza same kompilacije “ZGB 2020” i poruke koja s njom dolazi, odaziv je zbilja bio odličan. Prvi tjedan prodaje je iza nas, i na račun nam je pristiglo skoro 1000 £.
Što možeš reći o svojoj diskografskoj kući Rika Muzika?
Sara Al Hamad: Rika Muzika je novi jazz san koji smo Mak Murtić i ja odlučili realizirati u veljači ove godine. Fokusirani smo primarno na jazz sa folklornim elementom, kao što je primjerice Makov orkestar Mimika, ali volimo i druge fuzije i stvaralačke pokrete, razne progresivne, suvremene, world i druge kombinacije glazbe. Ono što bismo htjeli napraviti s Rikom je popularizirati glazbu koja zbog tolike dominacije zapada, mainstreama i komercijale postaje sve rjeđa, čime se gubi značajan dio kulturne baštine. Neke priče se mogu ispričati samo kroz melodiju, i zelja nam je omogućiti onima koji imaju dovoljno znanja i talenta za to, da od toga mogu pristojno živjeti. Prvi od projekata u nizu je odati počast regionalnoj glazbenoj evoluciji, no o tome više za par mjeseci.
Sve kreće od ideje, pa tako i “ZGB” 2020 kompilacija. Dakle, kako je došlo do ideje da jedna kompilacija može imati viši cilj poput ove?
Sara Al Hamad: Ideja je potekla od kulturne antropologinje Sonje Leboš, koja je na svom Facebook profilu napravila inbox s mnoštvom ljudi iz glazbe koje osobno poznaje, uključujući i Maka, i pitala da li je itko voljan napraviti glazbenu kompilaciju i na taj način prikupiti novac za pomoć Zagrebu. Mak i ja samo se konzultirali i odlučili da je to nešto što moramo napraviti u ovom trenutku, sve drugo može pričekati i tako je i bilo. Sonja nam je nastavila pomagati s odabirom humanitarne udruge, i rezultat cijele priče je val pozitivne energije koji je prostrujao glazbenom scenom kroz proteklih tjedan dana!
Kako je došlo do izbora izvođača?
Sara Al Hamad: To je Mak odradio – ovdje citiram njega: Glazbenike smo birali prema području djelovanja, tj. njihovoj aktivnosti na zagrebačkoj alternativnoj sceni, i specifično sceni koja je izrasla iz klupskih prostora. Zvali smo glazbenike i njihove izdavače koji su obilježili kulturni život grada Zagreba unatrag dvadesetak ili čak malo više godina i tako rasporedili i samu kompilaciju, prema atmosferama koje je i samo vrijeme nosilo, i prema podžanrovima koji su izrastali. Publika tu može upoznati imena koja još ne poznaje, a istovremeno čuti vrlo jasnu poveznicu sa imenima koja su im bliža. Nadodao bih da čak i poznatija imena poput Jinxa i Darka Rundeka svoje glazbeno porijeklo vuku iz manjih klubova i prostora i upravo smo tu htjeli naglasiti da su glazbena i umjetnička scena često neoficijalne i ta će scena i prostori koji nemaju potporu ministarstava i sličnih upasti u velike probleme i sam njihov razvoj će biti usporen ako ne i zaustavljen, a upravo ta scena (možda najglasnije) priča priču grada, područja, realnosti.
U ovim ekstremnim okolnostima u kojima se nalazimo, najvažnije je učiniti onoliko koliko svatko od nas pojednično može – cilj nije imati rezultat kojim ćemo spasiti državu i svijet, cilj je konzistentan pozitivan doprinos kako se za godinu dana opet ne bi našli u situaciji gdje druge molimo za pomoć i zauzvrat prihvaćamo katastrofalne uvjete.
Nešto mi govori da taj izbor izvođača može biti i hrvatski reprezentativan uzorak i za Britansko tržište, dakako u nekoj budućnosti. Da li se varam ili ne?
Sara Al Hamad: Teško pitanje! S poslovne strane, album okuplja puno žanrova – teško je promovirati sve glazbenike, jer bi se za tako nešto moralo kreirati i paralelno vidjeti desetak promo kampanja ako ne i više, da bi se dosegnula ciljana skupina za svaki žanr. S glazbene strane, misao vodilja prilikom biranja izvođača za nas je bio taj zagrebacki klupski element – kada bi radili hrvatski reprezentativni uzorak drukčije bismo to posložili.
Kompilacija je objavljena 1. maja na međunarodni Praznik rada, ujedno i dan kad se Bancamp odrekao 15% svoje provizije. Promocija oko kompilacije je išla pomalo na ho-ruk u smislu da je pripremljena u što kraćem mogućem roku zbog tog deadlinea. Kako ste zadovoljni odazivom ljudi, tj kupaca?
Sara Al Hamad: Istina! No zbog ideje iza same kompilacije i poruke koja s njom dolazi, odaziv je zbilja bio odličan. Prvi tjedan prodaje je iza nas, i na račun nam je pristiglo skoro 1000 £! Sada trebamo raditi na tome da kompilacija ostane aktualna i da se nastavi prodavati, u što ne sumnjam da i bude. Planiramo kroz Zakladu Solidarna uskoro započeti novi, širi val promocije koji će biti više humanitarnog karaktera, i svakako ćemo nastaviti redovito dijeliti rezultate sa širom javnosti.
Je li bilo promocije kroz određene kanale i na prostoru Velike Britanije?
Sara Al Hamad: Da – udruga Getahead nam je iskazala veliku podršku preko koje smo ujedno i prodali par albuma. Također, organizacija za koju radim je promovirala prema velikom broju ljudi i tu su glazbenici koji sudjeluju na kompilaciji dobili značajnu vidljivost u profesionalnim krugovima. Nažalost, Velika Britanija je trenutno u jako velikim problemima radi COVID-19. Jako puno ljudi i dalje gubi svoje živote, i ljudi uglavnom doniraju za NHS i sa njima povezane humanitarne akcije, pa naša nije bila popraćena od šire javnosti. Puno je diskografa ovdje koji imaju isti model kao i mi i doniraju profit, tako da je nažalost medijski prostor preopterećen i morali smo drugim rutama primarno kroz društvene mreže (što nikad nije moj prvi izbor) i promotivnom suradnjom sa udrugama kao Getahead.
Gdje konkretno ide pomoć koju skupljate prodajom kompilacije?
Sara Al Hamad: Ide u Zakladu Solidarna. Htjeli smo donirati humanitranoj udruzi za pomoć glazbenicima/glazbenim prostorima oštećenim potresom, no kako takva udruga prema našim saznanjima ne postoji (ako postoji, molim javite, ima vremena do kraja mjeseca), odlučili smo donirati u Fond 5. 5. Nažalost ne možemo iz pravnih razloga uplaćivati na privatne račune, mora biti udruga ili zaklada.
Kad smo već kod Velike Britanije, kakva je tamo situacija sada po pitanju koronavirusa? Žrtava je jako puno koliko vidim?
Sara Al Hamad: Evo Boris se oglasio u nedjelju – navodno će popustiti mjere minimalno. S obzirom na to koliko je situacija još uvijek kritična, ne znam koliko je to pametno, ali vrijeme će pokazati. Teško je Britancima reći “ostanite doma” – ovdje ljudi rade što ih je volja, drukčiji je mentalitet nego kod nas.
Aktivna si i u nekim pravnim aspektima pomoći glazbenicima, reagirala si i na neke odluke hrvatskih strukovnih udruga i tijela. Što konkretno misliš da se radi loše u odnosu na praksu kakva je primjerice na Zapadu?
Sara Al Hamad: Na površnoj razini, ljudi nikako da se informiraju dovoljno, pa je rezultat koji imaju polovičan. Evo primjerice HDU je objavio stranicu za informiranje o digitalnim pravima – sto je odlična ideja i svakako pozdravljam tu odluku, no kako skrolam po stranici vidim logo od IFPI-ja, IMPALA-e, RUNDA-e – i onda sva tri major labela!! Niti jedan jedini nezavisni diskograf kao Rika Muzika primjerice, koja je engleska firma koja primarno radi sa hrvatskom glazbom! A upravo su nezavisni diskografi ti za koje je sam IFPI rekao da su imali najviše uspjeha prosle godine sa streamingom! IFPI je svjetska organizacija, IMPALA je europska, RUNDA je regionalna, tri majora privatne, globalne korporacije – website je tu za implementaciju direktive u Hrvatskoj, a nijedna hrvatska firma nema logo na stranici! Da ne spominjem da su IMPALA i RUNDA tu za nezavisne diskografe poput Rike, koji muku muče sa majorima (Sony, Universal, Warner) otkad je glazbene industrije. Ali eto, čemu hrvatsko kad može japansko i američko; samo je tužno što ta poruka dolazi ni manje ni više nego od Hrvatske diskografske udruge. Zapad je ponosan na svoje, ali na onaj pozitivan način koji konstantno gradi, i to mi se nekako čini kao najlošija praksa koju imamo ovdje. Čisto da ne ispadne da vidim samo loše, hjela bih završiti sa pozitivnom notom da su bez obzira na sve, hrvatska strukovna društva i dalje vodeća u regiji i uvjerena sam da će s vremenom biti samo bolji.
Veliki je problem općenito po pitanju ponovnog pokretanja koncertnih prostora. Vidim da je u Velikoj Britaniji pokrenuta akcija ‘Save our venues’ za spašavanje klubova, ali također i za spas glazbenih studija (čak i onih dosad najprofitabilnijih) jer i njima prijeti bankrot. Imaš li ikakvih spoznaja o tome i možeš li prokomentirati, jer zasigurno i domaćim klubovima prijeti ili težak oporavak, a neki će nažalost morati zatvoriti svoja vrata?
Sara Al Hamad: Baš mi je drago što me to pitaš – evo baš u petak sam ponudila jednom glazbenom mediju u RH, da ne imenujem sad kojem, da skupa obradimo tu temu, jer je ova kompilacija upravo tim prostorima u čast, kao što sam napisala gore. Odgovor je bio, citiram: “Nema tu priče, svima nam je teško.” To me malo rastužilo, jer pokazuje onu tendenciju za “sve ili ništa” koju nikad nisam znala cijeniti. U ovim ekstremnim okolnostima u kojima se nalazimo, najvažnije je učiniti onoliko koliko svatko od nas pojednično može – cilj nije imati rezultat kojim ćemo spasiti državu i svijet, cilj je konzistentan pozitivan doprinos kako se za godinu dana opet ne bi našli u situaciji gdje druge molimo za pomoć i zauzvrat prihvaćamo katastrofalne uvjete. Baš zato što nam je sada svima, dakle ne samo Hrvatima, teško, moramo se pribrati i prihvatiti pojedinačnu odgovornost – nije sve na premijeru i lošoj birokraciji, puno je toga na individualnoj razini i fokusu na ono u čemu smo najbolji – bila to glazba, medicina, tehnologija ili poljoprivreda. Što više nas vlasititim znanjem i intelektom uredi svoj život na način da ne treba tuđu pomoć, to ima više nas koji možemo pomoći onima koji nisu u mogućnosti brinuti za sebe.
Devetnaest renomiranih glazbenika okupili su se na kompilaciji ‘ZGB 2020’, te se odrekli prihoda od prodaje, uključujući Rundeka, Mangroove, Chui, Jinx…
Što se tiče mog angažmana u Engleskoj u tom smislu, da ne ulazim previše sad u detalje, u glavnim crtama, riječ je o sljedećem: Vlada je ponudila povlašteni najam svima i omogućila pristup nepovratnim zajmovima za najmprimce, brojni vlasnici prostora su se odrekli velikog dijela najma itd. Po svemu sudeći, zbog cijele te akcije koju spominješ, situacija je pod kontrolom. Problem je ostao sa studijima za snimanje, Music Producers Guild je poručio da su u velikom problemu. To sad trebamo vidjeti idući tjedan što i kako je najbolje pristupiti, ali svakako radimo na tome da se negativni efekt maksimalno reducira.
>>Skinite kompilaciju i donirajte
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
