Teza: Urban oduvijek nastanjuje granično područje gdje jednom nogom korača područjem umjetničkoga integriteta, a drugom prelazi u teritorij pretencioznog i isforsiranog. Prošećimo novom pločom, ‘Mamut’!
1. “Kada se voda povuče”. Nije Urban otkrio zahodsku estetiku, zlobnici! Misli se na oseku. Već je primjećeno u bespućima internetskog muzičkog žurnalizma kako određen materijal s “Mamuta” zvuči kao da bi ga mogao pjevati Massimo, a to se odnosi i na refren ove pjesme. Ima tu i jedan “oo-oo” element koji kao da je posuđen od U2. Ali pretežno je riječ o ozbiljnom nokturnu kroz koji bauljaju razne noćne životinje poput lisica, mamuta koji gaze mjesec i Urbana samog. Kao potvrdu teze, iz ove pjesme izvucimo dva stiha. Prvi, zbunjujuće awkward: “Rekla si: ‘Daj mi svoju ruku, topla sam dole'” i drugi, poetski sjajan: “Nakon tebe su zatrovali rijeku.” Nakon prvog refrena, Urban arsenovski, kakti spontano pita: “Može solo?” Svatko tko ima imalo pojma o glazbi zna da se ne odlučuje o obliku pjesme na snimanju u studiju, da je on odavno uglavljen na brojnim probama koje su prethodile, no ne može se poreći da ima nekog šarma u toj fejkerskoj finti kada je odigra majstor discipline. “Zaronila si duboko, još uvijek čekam da izroniš”, lijepo kaže u refrenu. Upravo se to i događa Urbanu. Ponekad ne izroni iz dubina začudnosti, no sve je to oprostivo kada je u granicama ukusnog popa.
2. “Dva metra (Balada o vojniku)”. Balada koja ne izlazi daleko iz okvira srednjostrujaškog pop-rocka govori, kao što joj i ime kaže, o vojniku koji prkosi smrti željom da napusti svoj dva metra dubok dom i nastavi ratovati. Kao potvrdu teze, iz ove pjesme uzimamo spomenuti filozofsko-poetski sentiment o neumorivoj volji za perpetualnim sudjelovanjem u kaosu sveopćeg bellum omnia contra omnes, nasuprot završnoj banalnosti stiha: “Ali glupost je bolest od koje čovjek umire još dok je živ.”
3. “Ribe”. Ovaj šašavi pjesmuljak možda je u svojoj nevinoj bedastoći zapravo i najbolji trenutak cijelog “Mamuta”. Urban je teoriju evolucije učio od Franje Šafraneka u filmu “Tko pjeva zlo ne misli”, koji veli: “Ja sam na primjer čital’ knjigu kak’ je postal’ čovek. Tam’ sve točno piše. Kak’ su najprije bile ribe, pa kak’ su onda ribama narasle noge i tak dalje.” Urban, nakon što refren izvrsno najavi riječima: “Ponovi ono svoje!”, krene u iznašanje Franjine bastardne teorije u stihu. “I ribe su jednom izašle iz vode, izgubile škrge i dobile noge.” Više je umjetničkog integriteta iz teze u ovoj pjesmi, nego u svim pokušajima dosezanja neshvatljivih dubina. “Sve što ulovimo, mi pozdravimo, pa zagrlimo, poljubimo i vraćamo u more.” Baš zna biti šašav taj naš Damir.
4. “Malo je”. Mračni chamber pop nalik Tindersticksima o umjetniku u samovanju ima sjajnih trenutaka u kojima govori o mržnji koju iz nekog razloga lirski subjekt privlači od svojih bližnjih, pogotovo u stihovima poput: “Ponekad pišu grozne stvari po vratima.” Čovjek se zapita čime je lik zavrijedio sav taj hejt. “Malo je dobrih stvari u mene”, pjeva u refrenu. Ako je tome i tako, ovo je jedna od njih.
5. “Pasolini”. Nakon Kundere, i Pasolini je dobio izravnu posvetu u Urbanovoj pjesmi, i to već počinje malo ići na živce. Zvuči pomalo prekenjatorski tako nizati umjetnike u nazivima pjesama. Ove godine objavljen je film o Pasoliniju u kojemu velikoga filmaša igra odlični Willem Dafoe. Je li Urban pogledao taj film i otkrio Pier Paola? Vjerojatno nije, ali i sama činjenica da je to moguće pomisliti govori dovoljno o tome. Pjesma nije loša, a refren u kojemu pjeva stih “Bog te je učinio lijepom, a ja ću te učiniti mrtvom”, dovoljna je potvrda početne teze. Je li rečeni stih umjetnički lijep ili isforsirano pretenciozan ostaje predmetom rasprave.
6. “Priđi mi bliže”. Fućkanjem i zbornim pjevanjem ove pjesme nažalost lijepo završava sve ono dobro na “Mamutu”.
7. “Venecija tone”. A s njom tone i “Mamut”. Osam minuta brljavljenja na talijanskom uz tamo neke eksperimentalne šumove nakon prvog slušanja ćete jamačno preskakati.
8. “Leteći Holandez”. Solidna stvar nakon venecijanske katastrofe najavljuje kako bi se stvari mogle vratiti na pravi put, no Urban će nam uskoro pokazati kako smo u krivu.
9. “Sutra ćemo pričati”. Disekcija propasti jedne ljubavne veze odabrana je za singl, ali uz svo podizanje glazbene tenzije, izostaje katarza i slušatelj se osjeća prevarenim početnim obećanjem ove pjesme, kao i cijeloga albuma.
10. “Intro Luka MF102”. U minutu i pol vraća se tema iz “Pasolinija”.
11. “Glupost u dvoje”. Do ove pjesme pozornost je već usmjerena na druge stvari. Cijela stvar je trebala završiti na “Priđi mi bliže”. Zar još uvijek ovo pišem?
Ocjena: 7/10
(Aquarius Records, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
