Urban & 4 održali su sinoć prvi od dva rasprodana koncerta u Tvornici kulture.
Bolje dvije vruće Tvornice nego jedan hladan Dom sportova – mogao bi postati egido pod kojim djeluje Damir Urban i njegov prateći sastav 4 kad god je riječ o predbožićnim zagrebačkim koncertima u dvorani u Šubićevoj ulici. Ok, jedne godine je bio Dom sportova, ali to više iz nekog prestiža, jer u svojoj dugogodišnjoj karijeri nije dotad tamo imao solo nastup, pa je trebalo i tu ‘recku urezati u revolver’. No ako pitate i Urbana osobno, on je više ljubitelj klubova gdje nesputanost njegove, uvijek za improvizaciju raspoložene, Četvorke najbolje dolazi do izražaja.
Prošle godine smo na istom mjestu svjedočili izuzetno raspoloženim i spontanim Riječanima kad je i sam Urban završio u publici pjevajući s cijelom dvoranom. Ovog petka nije bilo tako, na prvom od dva rasprodana koncerta. Trajalo je sve nešto više od dva i pol sata. Bilo je izvrsnih trenutaka i uboda, ali je bilo i dijelova ‘izgubljenih u prijevodu’. Urban je nedvojbeno sinoć dosta pružio, ali je nagazio publiku. To ‘nagazio’ bi se trebalo iščitati da je rastezao granice izdržljivosti, inače izuzetno izdržljive i odane publike koja ga prati. Ako parafraziram njegove stihove kako je i mala rupa dovoljna da se ušulja u duše slušateljica i slušatelja, sinoć je Urban malo ‘zapeo u toj nakani’.
Jest da je na kraju koncerta pola dvorane vapilo za bisom, ali druga polovica se bila znatno prorijedila. Komorno je i počelo. Poput molitve u kojoj je Urban recitirao stihove iz kojih su se ocrtavale crne slutnje. Činjenica je da ovo društvo glavinja i nikako ne dolazi do neke katarze, već sve djeluje kao mučno gušenje i to posebno u ovo ‘veselo adventsko doba’, ali Damir je to nekako potencirao sjedeći zadubljen u stihove dok je zvučnu kulisu synthevima lagano gradio samo Sandi Bratonja. Prava „Aroma Satanica“, ali ne kroz pjesmu, već jednostavno kroz tmurni ambijent koji se poput neke mistične nemani skrivenih kontura stvarao na pozornici.
Iz tog podužeg uvodnog dijela s pojavljivanjem ostalih članova benda pomalo je izronila „Otrovna kiša“. I nju su Urban & 4 dugo gradili prije nego li su je preokrenuli u „Odlučio sam da te volim“ da bi uskoro došao i trenutak za predstavljanje upravo objavljenog novog singla „Div“. Potom se, nakon sigurno dobrih pola sata, počela kovitlati atmosfera uz party beat koji je počeo kuljati iz Četvorke. U središnjem dijelu je ekipa na pozornici i publika konačno uhvatila ‘zajednički korak’. Niz je počeo s „Moja voda“, nastavio se s „Iskrom“, te potom pjesmama „Sutra ćemo pričati“, „Mjesto za mene“ i dakako s „Mala truba“ koja je uvijek Urbanov adrenalinski zicer.
No nakon toga kao da se nešto pošemerilo u ‘koncertnom koordinatnom sustavu’. Je li tom bio razlog pjesma „Astronaut“ teško je reći, no nakon nje je počela padati tenzija. Naime, tu pjesmu je Urban dosad znao čuvati za sam kraj, za fajrunt, a sinoć je taj valcer došao prilično rano. Mislim, u tom trenutku je koncert već trajao nekih sat i pol. Granična situacija, kao i činjenica da bend čeka još jedan koncert naredne večeri. Možda je tad koncert trebao i završiti jer je krenulo u nekom usiljenom smjeru. Da se razumijemo, autor ovih redaka itekako voli improvizacijske igre na pozornici, one su nasušni dio moderne glazbe kao takve, ali kad osjetite da se nekim glazbenicima nešto i ne otvaraju sve karte s lakoćom, onda se stvari počinju komplicirati. Ulazak u ono što Španjolci zovu duende, a Amerikanci mojo zna nekad biti samo djelomično postignut, onda i ti ulasci u improvizacije okoštavaju kao forma, a to svakako nije dobro.
U konačnici; čestitali smo Urbanu i Četvorci na nekoliko sjajnih momenata i na tome što su sinoć svirali dva i pol sata. Čestitali smo i sebi na ista ta dva i pol sata u situaciji kad je završna katarza nekako izostala, jer ‘rupa’ je bila velika. Nije bilo potrebe da se Urban & 4 ritualno provlače kroz nešto kroz što može, figurativno kazano, proći kamion. E taj udarac kamiona se sinoć nije dogodio. Držimo fige da će večeras biti bolje.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
