Portal Ravno do dna priprema niz tekstova koji će se baviti otkrivanjem i upoznavanjem s domaćim graditeljima glazbala, kao i onima koji rade pojačala, pedale, zvučnike i ostalu custom opremu koju koriste naša, ali i svjetska etablirana glazbena imena.
U godini pokretanja ovog portala, dakle 2011. objavili smo priču o mladom graditelju gitara Robertu Bašiću koji je tada imao svega 20 godina. Robert je u to vrijeme bio student FER-a, a za njegove instrumente se bila zainteresirala i tadašnja domaća rock scena, neki od njih upravo preko priče objavljene na ovom portalu. U međuvremenu je njegov RBasic postao ugledni brend, tj. obistinio se ono što je tada u uvodu intervjua s Robertom pokušala predvidjeti kolegica Jelena Svilar, napisavši: „Robert Bašić, student zagrebačkog FER-a posvetio se zahtjevnom hobiju, a kako stvari za sada stoje, hobi se lako u dogledno vrijeme može pretvoriti u dobar posao“.
U tom trenutku smo željeli nastaviti s tom tek započetom praksom otkrivanja bitne, ali najvećim dijelom nevidljive karike glazbene scene, a to su upravo ljudi -pojedinci, ponekada i mikro manufakture, koji se bave gradnjom instrumenata i glazbene opreme, te raznim modifikacijama i popravcima glazbala, dakle nečeg bez čega ne može funkcionirati niti jedna scena. No scena je, kako sada, i tada bila izuzetno aktivna, nezavisna glazba hvatala je sve veći zamah, „grunuo“ je i prvi Terraneo Festival u Šibeniku te godine i činilo se da će se uskoro promijeniti i medijska slika na način kako su se mijenjali odnosi snaga na terenu, tj. klubovima i festivalima, a Ravno do dna je želio biti jedan od medija posvećenih tome.
U tadašnjim kapacitetima redakcije i dakako spomenutim prioritetima, graditelji glazbala i glazbene opreme skliznuli su u drugi plan, a nakon priče o Robertu Bašiću, gotovo potpuno nestali sa stranica ovog medija zajedno s idejom koja se tada nije mogla ostvariti. No od ove jeseni, potrudit ćemo se ispoštovati tu, sad već, davnašnju ideju i vratiti u fokus one koji svojim tihim obrtom doprinose kvaliteti glazbene scene, obzirom da je riječ o majstorima svog zanata.
Također pomalo je paradoksalno da se za neke od njih zna više izvan granica Hrvatske nego na domaćem prostoru, u što sam se i osobno uvjerio kad sam nedavno posjetio radni prostor jednog našeg vrhunskog majstora taman u trenutku dok se opraštao sa zadovoljnim slovenskim klijentima. S druge pak strane, mnogi glazbenici iz Hrvatske ne znaju da spomenuti postoje, te često svoju opremu naručuju ili servisiraju izvan državnih granica.
Konkretno, najavljujemo novi feljtonski niz reportaža i intervjua iz radionica hrvatskih graditelja glazbala u kojem neće biti obuhvaćeni samo oni sa zagrebačkom adresom ili adresom u okolici Zagreba, već i dio onih koji rade u drugim krajevima Hrvatske. Dakako, neće tu samo biti zastupljeni graditelji glazbala, već i oni koji rade pojačala, pedale, zvučnike i ostalu custom opremu koju koriste naša, ali i svjetska etablirana glazbena imena.
Što bi stranci rekli: Stay tuned!
Saznajte više:
*Tekst je potpomognut sredstvima natječaja “Poticanje novinarske izvrsnosti” Agencije za elektroničke medije.