20 mu je godina tek, a gradi tražene gitare – upoznajte Roberta Bašića

Robert Bašić, student zagrebačkog FER-a posvetio se zahtjevnom hobiju, a kako stvari za sada stoje, hobi se lako u dogledno vrijeme može pretvoriti u dobar posao.

Robert Bašić (RDD)

Jack White na početku dokumentarnog filma “It Might Get Loud” na trijemu farme u običnu dasku zabija dva čavla. Društvo mu prave samo kokoši koje se bezbrižno šeću dvorištem iste negdje u unutrašnjosti američkog Juga, a gledatelj lako može pomisliti kako Jack ima namjeru možda zadaskati rupu na kokošinjcu kako mu rakuni ne bi noću stvarali probleme. No ubrzo između dva čavla stavi gitarsku žicu, zategne je umetanjem prazne boce s donje strane, gdje također fiksira gitarski magnet, odnosno pickup, spoji se u neko staro pojačalo i na tom instrumentu koji je napravio za desetak minuta “odvali” gitarski slide solo. Nakon toga samo neobavezno kaže u kameru: “Ne treba ti gitara da bi svirao gitaru.”

Suvremeno doba napravilo je od nas gotovane u svakom pogledu. No da još uvijek postoje ljudi koje pokreće strast pokazao nam je dvadesetogodišnji student iz Samobora. S Robertom Bašićem, mladim graditeljem gitara, popričali smo samo za vas. Naravno, za razliku od Jacka Whitea, Robert je za svoje godine svoju strast usavršio do te mjere da njegove gitare sviraju i puno starije kolege s domaće rock scene. A da stvar bude još zanimljivija, mladi graditelj je sve lekcije o gradnji instrumenata pokupio s interneta. Postoji li ljepši primjer o tome kako pametno iskoristiti vrijeme boravka na mreži?

Kako ti je uopće palo na pamet da počneš graditi gitare? Otkud ta strast i imaš li nekoga tko te uputio u tajne tog divnog zanata, ili si samouk?

Rober Bašić: Sve je počelo kada sam promijenio pickupove na svom Squieru (Fender). Imao sam pickupove viška i nekako u isto vrijeme otkrio graditeljski podforum na glazbenom forumu. Tu je došla prva ideja. Upravo preko tog foruma sam najviše naučio. Ne mogu reći da sam sasvim samouk jer je tu pored foruma bilo i nekoliko ljudi koji su mi davali savjete kako nešto napraviti, ali nikada mi nitko u fizičkom smislu nije pokazivao kako se nešto radi. Uvijek bi mi objasnili postupak, a ja bih trčao doma i radio što sam čuo. Kada sam se upuštao u prvu gradnju, nisam imao živaca (kao većina drugih koji se za to odluče) godinu dana prikupljati informacije kako se što radi, nego sam jednostavno rekao “idem to napraviti.” Ta prva gitara je u usporedbi s prvim gitarama drugih ljudi na forumu bila smiješna, ali sam od početka naučio razmišljati na pravi način. Mislim da je upravo to bit svega, napraviti gitaru po osjećaju, u glavi shvatiti cijeli postupak zašto i kako, a ne držati se nekog “recepta” s interneta. Na kraju krajeva, većina stvari se može napraviti na nekoliko načina, ali svatko treba odlučiti koji mu je najbolji.

Kako je i kada sve započelo i koja je prva replika koju si napravio?

Rober Bašić: Sve je započelo tom idejom, iako mi je nakon ideje zbog nedostatka alata trebalo neko vrijeme da napokon krenem s izradom prve gitare. Konačna odluka je došla u proljeće 2008. Posudio sam ubodnu pilu, doma sam imao bušilicu i to je bilo to. Nikakva glodalica ni bilo što slično. Prva gitara je bila crveni Stratocaster. Ta gitara je trenutno raskomadana jer sam kasnije imao neuspjele pokušaje uređivanja iste, ali sam napravio drugog crvenog Strata kojeg sada imam. Drvo sam našao na tavanu, neka kvrgava jela. Bila je tanka, svega 25mm, tako da sam zalijepio dva komada jedan na drugi, ali sam prije toga izrezao rupe u koje ulaze vrat i pickupovi. Vrat je također bio od jele. Stavljanje šipke u vrat je u tom trenutku bio SF pa sam napravio malo deblji vrat bez šipke. Profil vrata sam napravio nožićem. Trebalo mi je nekoliko dana. Lakirao sam kistom, uzeo sam neku jeftinu crvenu boju. Bolje da ne pričam kako je to izgledalo. No gitara je prosvirala i to je bilo to.

Uslijedila je nabavka osnovnog alata i još nekoliko gitara (hvala roditeljima na financijskim potporama!). U sljedećih godinu dana sam napravio jednog Telecastera za prijatelja i dva Stratocastera (jedan taj crveni, jedan two tone sunburst) za sebe na kojima još uvijek bez problema sviram na svim nastupima. Tu bih se htio zahvaliti Andreju Božiću koji mi je s interneta naručio potreban hardware za prvu gitaru. Ovo ne bi bilo čudno da naš prvi kontakt nije bio na forumu, kada sam ja napisao da ne znam gdje da nabavim dijelove, a on je uletio s odgovorom “ja ću ti naručiti, nemaš problema!”. Hvala Andrej! :D… Dalje>>

Zadnje od Intervju

Idi na Vrh