Beogradski rock bend Van Gogh priredio je i više nego ugodno iznenađenje predstavivši se hrvatskim medijima i kolegama glazbenicima u najboljem mogućem svijetlu – koncertom, a ne sjedenjem za stolom i odgovaranjem na pitanja.
Na boljoj pressici predstavljanja jednog benda s ovih prostora teško da je itko ikada bio od novinara koji su je pohodili Teatar ITD u ponedjeljak usred bijela dana. Time je jasno da je diskografska kuća Croatia Records opasno zaigrala na kartu da u svom okrilju ima jedan vrhunski i nadasve popularan regionalni bend, a beogradski Van Gogh to uistinu i jest.
Uglavnom, predstavnike medija je dočekala velika pozornica u dvorištu zagrebačkog Teatra ITD na kojoj je bio kompletan backline, računajući tu i veliki video zid, kao da je u najmanju ruku u pitanju omanji open air festval, a ne predstavljanje grupe/albuma. U domaćim prilikama uobičajeni način je obično uz potpisivanje albuma ili neku unplugged svirku u skučenim prostorima domaćih CD shopova.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=lRkaIy_9mfI[/youtube]
Van Gogh je zagrmio u punom sjaju i održao koncert za domaću sedmu silu koji je potrajao i više od pola sata. Bend je pružio i više od nastupa, karizmatični frontmen Zvonimir Đukić – Đule u par navrata je sišao s pozornice i pjevajući se rukovao s ljudima, a neke i zagrlio. Uspio je tako i pred tradicionalno najhladnijom i najkritičnijom publikom probiti led i doslovce opustiti prisutne u prepuštanju glazbi.
Pored novinara tu su bili i pripadnici domaće struke, odnosno lica iz mainstreama poput Željka Bebeka, Huseina Hasanefendića – Husa, Marijana Brkića – Brka, Vlatka Čavara – Brade i Nikše Bratoša, a i oni su vidno uživali u izvedbi.
Van Gogh je bend koji je nedavno proslavio 25 godina djelovanja, a tom prilikom je napunio i beogradsku Arenu. Glazbeno se radi o hibridu klasičnog upper body rock benda koji se ne libi eksperimentirati i s ostalim glazbenim formama, što ga čini interesantnim i zahtjevnijim slušateljima, a jednako posjeduje onu iskonsku snagu rock grupe koja je u stanju dizati arene na noge.
U Hrvatskoj je teško naći pandane Van Goghu, jer je domaća scena oštro podijeljena na predstavnike estrade i svega onoga što ide pod nazivnik ‘urbana glazba’. Stoga ne postoji neka ‘glazbena sila’ koja bi na način kako to radi Van Gogh mogla ujediniti šaroliku publiku na svojim koncertima. Stoga se iskorak Croatia Recordsa u prihvaćanju ovakvog benda i dostojno prezentiranje na domaćem tržištu treba pozdraviti, jer u svakom slučaju je riječ o osvježenju i naravno još jednom koraku zbližavanja dvaju scena koje su dvadeset godina bile razdvojene i razvijale se u uglavnom u nacionalnim dvorištima.
Van Gogh je već imao prilike predstaviti se Hrvatskoj publici prije nekih 5-6 godina na koncertu u Tvornici gdje je svima u polupunoj dvorani predstavljao ugodno iznenađenje. Čini se da na red dolaze i ‘široke narodne mase’.