Nakon što je ranije ove godine objavio album posvećen skiffle glazbi, Van Morrison nastavlja istraživati žanrove koji su ga oblikovali u danima mladosti, pa tako na novom albumu donosi čak devetnaest obrada hitova iz ere ranog rock and rolla.
Možda će netko uzdahnuti kad vidi da je Van Morrison objavio svoj već drugi album obrada ove godine, ali kad se sjetimo kakve je nenadahnute autorske albume objavljivao u posljednje vrijeme, pogotovo u razdoblju pandemije, moramo priznati da mu se novi projekt istraživanja glazbenih pravaca koji su ga oblikovali u mladosti čini puno boljim izborom od paranoičnih gnjavaža u koje je prethodno utonuo.
Nakon što je na “Moving on Skiffle” na proljeće uronio u naslovni žanr i dostavio jedno od svojih najboljih izdanja u posljednje vrijeme, stari sjevernoirski mrgud na novoj se ploči prisjeća ere ranog rock and rolla i to kroz devetnaest pjesama raznih izvođača, nekih slavnijih, nekih manje razvikanih, čije je pjesme slušao kao klinac. Van je ljetos napunio sedamdeset i osam godina i kao takvom mu katkad nedostaje one mladenačke energije koja je izvorne pjesme učinila toliko privlačnima generacijama i utabala novi smjer koji će više od pola stoljeća gospodariti glazbenim krajobrazom. Unatoč tome, sat vremena glazbe koju donosi “Accentuate the Positive” proći će najčešće ugodno i nenapadno, kao nostalgični uzdisaj starca koji mašta o nekim prošlim, boljim vremenima.
Album je najavljen svojom najboljom točkom, odličnim singlom “Shakin’ All Over” iz repertoara Johnnyja Kidda i njegovog benda The Pirates koji su uz Screaming Lord Sutcha pokrenuli estetiku kostimiranja u rock and rollu, a pjesma koju obrađuje Morrison postala je svjetskim hitom čije su verzije snimili mnogi izvođači u narednih šezdeset godina. Neki možda i pamte izvrsnu live verziju koju je Van ranije snimio u gotovo dvanaest minuta dugom medleyju s “Gloriom” na svom koncertnom albumu “A Night in San Francisco” iz 1994. godine.
Nažalost singlovi koji su uslijedili, “Problems” iz repertoara The Everly Brothersa (uvrstit će i njihovu “When Will I Be Loved?” ranije na albumu) “Lucille” divljeg Little Richarda nisu imale sličan ugriz i upućivale su na to da bi “Accentuate the Positive” mogao patiti od nedostatka živosti. Konačni proizvod mogao bi se opisati kao polovičan pogodak, dovoljno dobar da ga ne poželite ugasiti, ali ni dovoljno energičan da vas u potpunosti obuzme. To pogotovo dolazi do izražaja ako paralelno poslušate izvorne pjesme uz Vanove obrade.
Njegov bend ovdje je opušten, uhodan i dobro se, čini se, zabavlja prateći šefa koji svoje vokalne zadaće izvršava pristojno, premd daleko od razine svojih dana ponosa i slave kad je snimao remek djela poput “Astral Weeks”, “Moondance” ili “Veedon Fleece”. Na kraju mu se u izvedbi “Shake Rattle and Roll” Big Joea Turnera (čiju će i “Flip Flop and Fly” također obraditi unatič njihovoj sličnosti) pridružuje i bluzer Taj Mahal koji je također ove godine izdao sličnu ploču. Njegov “Savoy” pak seže u dane jazz plesnjaka na kakvim su se upoznali njegovi roditelji, ali energija ovih dvaju albuma je na više razina prilično slična. Isto tako valja spomenuti i gostovanja pokojnog Jeffa Becka na gitari te Chrisa Farlowea na vokalima na pjesmi “Lonesome Train” prerano preminulog rockabilly pionira Johnnyja Burnettea.
Uglavom, malo koja će od ovih obrada, osim spomenutog prvog singla, iskočiti kvalitetom i ući na neku playlistu materijala vrijednog češćih preslušavanja, a opet cijeli album unatoč podugačkom trajanju ne djeluje naporno. “Accentuate the Positive” može proći kao solidan izbor za glazbenu podlogu ručka u restoranu, jer materijal na njemu zvuči poznato, a opet dovoljno osvježeno da probudi nekakav interes za to što slušate. Što je, ponovno, bolje od glazbe koji je čangrizavi starac donedavno pisao.
Ocjena: 6/10
(Exile/Virgin, 2023.)