Čangrizavi plemić u rekordnom roku objavio je nasljednika svog tek dva mjeseca starog “Roll With the Punches”, a rezultat iz zvučnika zvuči mnogo bolje nego na papiru.
Prošlo je tek nešto više od dva mjeseca od posljednjeg studijskog albuma Vana Morrisona, “Roll With The Punches”, a čangrizavi plemić se vratio s još jednom pločom na kojoj donosi čak šesnaest pjesama od kojih su neke standardi i opća mjesta swing pjesmarice poput hitova iz kanona Franka Sinatre “I Get a Kick Out of You” i “They Can’t Take That Away From Me”, dok su druge pak pop evergrini kao “Unchained Melody” The Righteous Brothersa i “I Left My Heart in San Francisco” Tonyja Bennetta, a treće pjesme samog Van the Mana, bile one nove (“Broken Record”) ili već objavljene (prearanžirana “Only a Dream” s albuma “Down the Road” iz 2002. godine).
Dakle, prema receptu, novi album “Versatile” ne razlikuje se uvelike od svog skorašnjeg prethodnika na kojemu je kombinirao rhythm and blues hitove sa svojim novim i starim uradcima. I na novoj ploči prati ga besprijekoran bend, a Vanovim vokalnim sposobnostima nikada se nije moglo ništa predbaciti, pa tako ni u sedamdeset i drugoj godini života. Izbor pjesama čak i bolje pogoduje Morrisonu da pokaže koliko mnogo pjevački još uvijek može. Jedino pitanje koje se može i mora postaviti jest koliko to sve skupa ima smisla.
Treba li nam u životu još obrada hitova poput “Bye Bye Blackbird”, pa makar i od jednog od najboljih vokala u zadnjih pola stoljeća? Vjerojatno ne. Treba li nam još jedan cijeli album Vana Morrisona na kojemu on samo pjeva pjesme koje voli? Vjerojatno ne, ali zašto ne? Čovjek vidno uživa na poznatom teritoriju, a pjesme zvuče bitno zanimljivije nego li treći album Boba Dylana u nizu s obradama klasika velike američke pjesmarice kojim nas je na čak tri diska “nagradio” ove godine.
Razlog tome donekle leži u vještim aranžmanskim izbjegavanjima očekivanoga. “Unchained Melody” je vječni šlager koji ne treba izvoditi tako da se pokuša vokalno nadmašiti izvedbu Billa Medleyja i Bobbyja Hatfielda koja je urezana u kolektivnu svijest, pa stoga Morrison mijenja harmonizaciju pjesme i čini ju posve novom u odnosu na ono što već znamo. Njegova vlastita pjesma “Only a Dream” objavljena je prije tek petnaest godina, ali ovdje je potpuno izmijenjena, ubrzana i ‘zasvingana’.
Novi Morrisonov materijal i dalje ne nadmašuje bolje primjerke njegovoga kasnijega rada, no i tu se našao jedan izrazito zanimljiv instrumentalni komad nazvan “Affirmation” koji zvuči kao ostatak iz Vanovog kataloga iz osamdesetih i albuma “Inarticulate Speech of the Heart”, samo bez tadašnje napuhane produkcije. I drugi je intrumentalni broj vrijedan spomena, a to je narodna “Skye Boat Song” u Morrisonovu vlastitom aranžmanu.
“Versitale” neće ostati zapamćen kao klasik kasne faze Vanovoga stvaralaštva, ali svakako može poslužiti kao lijep poklon pod boru vašem omiljenom ujaku koji voli i razumije glazbu.
Ocjena: 6/10
(Caroline International, 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
