Aktualnim albumom njemački bend ostaje vjeran svojim korijenima – progresivnom izričaju uz strukturalnu složenost – i to čini samouvjereno te iznimno uvjerljivo.
Ukoliko u internetsku tražilicu upišete „Vanden Plas“, osim brojnih rezultata o glasovitome belgijskom proizvođaču luksuznih automobilskih karoserija, pronaći ćete i web stranicu njemačke glazbene skupine na kojoj se tvrdi: „Vanden Plas – vodeći njemački prog-metal bend“. Takva vrsta samouvjerenosti nije strana glazbenicima iz Kaiserslauterna, koji ustrajno djeluju još od kasnih osamdesetih godina prošloga stoljeća. Stvarajući glazbu koja je uspješan amalgam melodičnog rocka i progresivnog metala, Vanden Plas je tijekom posljednjih par desetljeća stvorio brojne štovatelje širom Europe, a posebice u Njemačkoj i Francuskoj.
Njihovi konceptualni albumi – među kojima je najpoznatiji i najuspjeliji „Christ 0“ iz 2006., nastao kao interpretacija avanturističkog romana „Grof Monte Cristo“ Alexandrea Dumasa – privukli su pozornost onih koji su bili željni glazbe s pričom, pa ne čudi da je čitava grupa sudjelovala u stvaranju nekoliko rock-opera i mjuzikala. Samouvjerenost je, u svakom slučaju, potrebna za dovođenje rock glazbe u kazalište, a nje svakako ne nedostaje ponajprije pjevaču i autoru stihova Andyju Kuntzu, čiji je uvjerljiv nastup – kako na kazališnoj ili koncertnoj pozornici, tako i u studijskoj izvedbi – jedan od temelja identiteta Vanden Plasa.
„The Empyrean Equation Of The Long Lost Things“, jedanaesti studijski album njemačke grupe, objavljen je četiri godine nakon drugoga dijela njihova posljednjeg konceptualnog uratka, albuma „The Ghost Xperiment“, koji je ponudio kompliciranu pripovijest i glazbeno iznimno složenu strukturu, testirajući tako pozornost i strpljivost slušatelja. Međutim, početkom 2023. pojavio se svojevrstan spin-off projekt Vanden Plasa, grupa All My Shadows, kao želja gitarista i skladatelja Stephana Lilla za simplificiranjem glazbene forme, uz zadržavanje osnovne postavke – melodičnog rocka vođenog emotivnim vokalom i dramatičnim gitarskim dionicama. Rezultat – album „Eerie Monsters“ – slušatelj je mogao svakako mnogo lakše savladati od prethodne dionice opusa Vanden Plasa, posebice s obzirom na prevladavajuću klasičnu strukturu pjesama te njihovo relativno kratko trajanje. Aktualnim albumom njemački bend ostaje vjeran svojim korijenima – progresivnom izričaju uz strukturalnu složenost – i to čini iznimno uvjerljivo.
Album je, kao i nekoliko prošlih, objavljen na talijanskoj etiketi Frontiers Records. Povezanost benda s agilnim napuljskim izdavačem ovaj je put još i veća. Naime, recentno je došlo do prve promjene u sastavu Vanden Plasa. Nakon više desetljeća bend je napustio klavijaturist Günter Werno, a zamijenio ga je Alessandro Del Vecchio, kompozitor i multiinstumentalist, „kućni producent“ Frontiers Recordsa i idejni začetnik više projekata vezanih uz tu izdavačku kuću. U glazbenom se smislu Del Vecchiovim dolaskom nasreću ništa bitno nije promijenilo; klavijaturističke dionice ostale su jedna od ključnih prepoznatljivih odrednica glazbe Vanden Plasa. Riječ je, dakle, o glazbi koja je – uz apartan Kuntzov vokal – vođena klavijaturama i električnom gitarom te koja strukturalno vješto kombinira dulje i kraće motivske dionice, uz često nagle, dramatične izmjene ritmičkih obrazaca te tempa i dinamike. Iako sadrži samo šest pjesama, „The Empyrean Equation Of The Long Lost Things“ nipošto nije kratak album; njegovih 55 minuta daju slušatelju do znanja da ga čeka kompleksan glazbeni put, koji će tražiti od njega i iznadprosječan slušateljski angažman.
U tematskom smislu Vanden Plas ostaje pak na poznatom teritoriju. Ovaj put nije riječ o konceptualnom albumu kojim dominira linearna naracija, pa će svi koji su u potrazi za jasno ispripovijedanom pričom s dramatičnim zapletom i neizvjesnim raspletom ostati uskraćeni. Ipak, koncept svakako postoji. Riječ je o cjelini u kojoj su kompozicije povezane i u glazbenom i u tematskom pogledu, pa album zahtijeva cjelovito i višekratno slušanje. Kao autor stihova, Andy Kuntz žanrovski i dalje samouvjereno korača svjetovima fantasyja, a kojima dominiraju mitološke i biblijske referencije s mnoštvom misterioznih bića, bogova, čudovišta, anđela i demona. Osnovna tema ovog albuma pitanja su postanka života, a zatim i njegova prolaznost, zaborav te krhkost ljudskoga postojanja. U tom smislu, kao ključan stih nameće se onaj iz pjesme „March of the Saints“, kojom se album zatvara: „The genuine miracle of mankind is that we’re still alive.“
I doista, malo tko će moći – u svjetlu povijesnih, ali i suvremenih zbivanja – ne složiti se s navedenom konstatacijom o čudu opstanka čovječanstva. Međutim, prije no što se dođe do monumentalne završne dionice albuma, potrebno je odslušati pet pjesama koje će vam – ako ste strpljivi – pružiti uzbudljivu glazbenu avanturu. Ona pak počinje trodijelnom suitom, naslovljenom kao i album. Prvi i treći dio u potpunosti su instrumentalni, dok se u drugome dijelu pojavljuje središnja melodijska tema s refrenom, a koja će se pojaviti i u posljednjoj pjesmi, spomenutoj „March of the Saints“, zatvarajući na logičan način album kao cjelinu.
Već se u prvoj kompoziciji pojavljuju svi aduti na koje Vanden Plas računa: nježan klavirski uvod kojem slijedi snažna instrumentalna dionica s orkestralnim dojmom te, naposljetku, virtuozna gitarska solaža. Druga pjesma – „My Icarian Flight“ – objavljena je kao prvi singl još u veljači te posjeduje iznimno himničan refren, koji bi je u neko drugo doba, kada ovakva vrsta glazbe nije predstavljala zabačenu nišu, učinio velikim hitom. „Sanctimonarium“ je pak desetminutna prog-zvijer u kojoj do izražaja osobito dolazi ritam sekcija benda – Torsten Reichert na bas gitari i Andreas Lill na bubnjevima.
Osim uvriježenih klavijaturističkih i gitarskih solaža, ovdje se pojavljuje i zborsko pjevanje, element koji predstavlja važno obilježje glazbenog univerzuma Vanden Plasa. Slijedi „The Sacrilegious Mind Machine“, jedna od dramatičnijih dionica albuma, koja će vam pozornost zadržati na visokoj razini. „They Call me God“ melankolična je stvar koja na trenutak spušta tempo. To je zapravo jedina pjesma na albumu koju se može pokušati nazvati klasičnom rock baladom. I na kraju, „March of the Saints“ – petnaestminutni epski vrhunac – najduža je stvar u višedesetljetnoj karijeri Vanden Plasa. Riječ je o uzbudljivoj završnici, svojevrsnom grande finale albuma, koja vas poput emocionalnog rollercoastera baca u ekstreme – od blagih melodičnih klavirskih linija, preko baražne paljbe bubnjeva i heavy rifova, sve do prepoznatljivih gitarskih solaža skladateljskog maestra Stephana Lilla.
Kako, naposljetku, možemo ocijeniti aktualni album u kontekstu cjeline opusa progresivnih Nijemaca? To je svakako zrelo, maštovito i potentno djelo, još jedan stvaralački bljesak koji ipak nije remek-djelce (poput spomenutog „Christ 0“ ili pak „The Seraphic Clockwork“ iz 2010.), ali je vrlo, vrlo blizu. Stoga tvrdnja o tome kako su vodeći prog-metal bend u Njemačkoj i dalje stoji. Štoviše, može se zaključiti da su unutar svoje žanrovske niše vjerojatno među najboljima na svijetu. Dakle, ako volite melodičan rock uz mnoštvo progresivnih i heavy metal trikova, a ne smeta vam zrnce pretencioznosti i nešto više od zrnca teatralnosti, onda ćete u novom albumu Vanden Plasa zasigurno uživati. I vjerojatno ga staviti na repeat…
Ocjena: 9/10
(Frontiers Records, 2024.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
