Bez obzira na individualne preferencije, Vatra je glazbeno najangažiraniji hrvatski bend ovisan o neprestanom radu, ali i promišljanju načina osvježavanja svog kolektivnog djela. U posljednjih su godinu i pol dana ušavši u svoje drugo desetljeće rada objavili najkoherentniji album u dosadašnjoj karijeri, a neumorno su ga predstavljali koncertnim nastupima kojima su zacrvenili brojke u kalendaru i singlovima koji su im priuštili odlične kritike.
Posljednji put kada sam se našao s bendom, preslušavali smo tada novopečeni album Ima li budnih i raspravljali o njegovoj budućnosti, ne znajući da će upravo Vatra biti okidač za prelazak iz staroga medija u obitelj RDD-a. Ovoga se puta nismo našli na Trešnjevci i u zadimljenoj lokalnoj birtiji zapili, nego smo razgovor obavili uz pomoć e-maila i interneta. No komunikacija tursko-sirijske granice i Zagreba tekla je glatko i brzo, gotovo kao uz pivu na šanku one iste birtije…
Vatra kao dinamična petorka uvijek zrači opuštenošću i neopterećenošću zbog koje vam trenutačno uđu pod kožu kao tople osobe, a zatim glazbenici predani svome radu i bendovskoj obitelji. Stoga je bilo zgodno barem virtualno okupiti sve članove, sada osvježenog sastava, pogledati unatrag na promjene upisane u povijest benda i porazgovarati o novima koje će uslijediti odmah po koncertu 7. ožujka u zagrebačkome Vintage Industrial Baru kojima zatvaraju album Ima li budnih i najavljuju novi singl, novi EP jednostavno nazvan VT i novi studijski album.
Posljednji put kada smo razgovarali, tek ste započinjali novo poglavlje albumom Ima li budnih, a, evo, za koji tjedan, nakon godinu i pol priče, zaokružujete ju. Kako biste opisali ovo razdoblje zadnjeg albuma?
Ivan: Non-stop smo nešto radili, tako da uopće nisam primijetio kako je već prošlo godinu i pol od objavljivanja albuma Ima li budnih. Standardno, dosta smo koncertirali, paralelno s tim pustili smo šest singlova, snimili isto toliko videospotova, pripremali smo pjesme za EP album kojeg krećemo snimati ovaj tjedan, inaugurirali smo Tomislava Šuška u bend. Kao što vidiš svašta nešto…
U ožujku nastupate u novom klubu Vintage Industrial Bar gdje ćete se pozdraviti s albumom i na neko vrijeme povući. Kako znamo rad Vatre, uvijek na koncerte dovedete posebne goste, pa bismo voljeli čuti tko će oni biti i hoće li biti kakvih iznenađenja u koja bismo mogli dobiti mali uvid?
Ivan: Svakako ćemo imati nekoliko gostiju iznenađenja, ali ako ih sada otkrijem gubimo efekt, stoga sve one željne iznenađenja i Vatre pozivam 7. ožujka. u zaista izvrstan Vintage Bar u Savskoj na zatvaranje priče oko albuma Ima li budnih.
Ivane, neko si vrijeme prije izlaska sadašnjeg albuma pisao kolumnu za Muzika.hr, ali to se ugasilo. Što se dogodilo?
Ivan: Ideja je bila da kolumna prati tijek nastanka albuma Ima li budnih. Pošto smo album snimili, završio sam karijeru kolumnista. Bilo je to interesantno iskustvo. Osim teksta radio sam i foto priču, a nadam se kako sam, onima koje bi takvo što moglo zanimati, uspio makar malo približiti i dočarati proces nastajanja albuma.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=pFr34qp4sE0[/youtube]
Osim što si napustio pisanje kolumne, jedan dio prošlosti benda čini i basist Boro koji je napustio bend. Kako gledate na Bornin odlazak? Što se dogodilo nakon jedanaest zajedničkih godina? I, molim vas, nemojte nam dati neki generički odgovor koji plasirate u medije. Dakle, ako su pale šake i sjekire, brate mili, recite to.
Ivan: Imamo sjajnog basista Tomislava Šuška i jako se radujem svakoj probi, snimanju, nastupu, ali i privatnom druženju s njim.
Irena: Naslućivali smo da bi se to moglo desiti. Boro je donio odluku i mi smo je ispoštovali. Bilo nam je žao, ali život mora ići dalje.
Robert: Ispravak:15 godina (iako i to baš nije najtočnije).
Stari, pa razgovarali smo povodom desete službene obljetnice i nema šanse da je prošlo pet godina otkako smo naginjali Zlatni Pan i plandovali o Vatri. Nego, koji je tvoj stav glede Bore?
Robert: Boro je rekao da se trenutna energija benda kosi sa onom koju nosi u sebi i da bi zato bilo najbolje i za nas i za njega da ode u zasluženu mirovinu. Odluku je vagao neko vrijeme,odlučio, a mi mu nismo stajali na putu jer smo i sami skužili da mu se više ne da.Od šaka i sjekira ništa. Zasad. Dalje>>