Bez obzira na individualne preferencije, Vatra je glazbeno najangažiraniji hrvatski bend ovisan o neprestanom radu, ali i promišljanju načina osvježavanja svog kolektivnog djela. U posljednjih su godinu i pol dana ušavši u svoje drugo desetljeće rada objavili najkoherentniji album u dosadašnjoj karijeri, a neumorno su ga predstavljali koncertnim nastupima kojima su zacrvenili brojke u kalendaru i singlovima koji su im priuštili odlične kritike.
Što za vas znači videospot i koji vam je najdraži u karijeri?
Ivan: Za mene osobno videospot je neodvojiv dio identiteta jednog singla. Mišljenja sam da ukoliko se odlučimo za predstavljanje određenog singla, on treba dobiti potpuni audio-vizualni tretman, bez kojeg je bojim se nemoguće predvidjeti njegov krajnji doseg.
Mario: Videospot je bitan za singl, ali i nužno zlo jer puno košta, zahtijeva puno truda i vremena, a nažalost ne postoje televizijske emisije na kojima bi se vrtjeli. Jedan od naših najdražih spotova mi je Eskim.
Robert: Prvenstveno enormno predugačak dan u kojem je strpljenje jedna od vrlina koju valja ispoljiti kako bi konačni rezultat bio što bolji, a to meni često baš i ne uspijava.Svaka čast da nas ima toliko u bendu, a većina nije poput mene. S druge strane ako uspije, spot postaje osobna iskaznica pjesme za koju se radi. Sve jasno.
Jedno od imena koje vezujemo za vaš rad je i Filip Filković Philatz kao stalni suradnik. On je, naime, režirao velik broj vaših spotova. Kako biste opisali kemiju s njime i tu suradnju?
Ivan: Sa Philtzem je jednostavno i vrlo ugodno surađivati.vrhunski je profesionalac i uvijek ima zanimljive i originalne ideje.drago mi je da i izvan poslovnih okvira super klapamo.
Irena: Volimo raditi s njim. Profesionalac je i ima odlične ideje. Kad je pjesma u njegovim rukama nema straha za njezin vizualni identitet.
Mario: Philatz je vrlo kreativan lik i s njime je uvijek zanimljivo snimati spotove.
Robert: Legenda!!! Jedini koji je uspio učiniti set za snimanje koliko-toliko bezbolnim iskustvom.
S obzirom da nismo razgovarali s vama prošle godine, možete li nam reći kako je bilo osvojiti Porina s Tremolom za najbolju vokalnu suradnju?
Ivan: Znaš valjda kako je to kad ti je prvi puta? Malo si sramežljiv i nespretan, ne znaš točno kako stvari idu, ali prvi je puta i ostane u sjećanju zauvijek.
Mario: Nije loš osjećaj.
Robert: Odličan. Seru oni koji govore u medijima da im to ništa ne znači, a onda dođu na Porin kako bi se danima razvaljivali u free cugi i klopi i usput punili stranice tabloida.
Puno ste toga dosad prošli, doživjeli pozitivne i negativne kritike, evo, i promjene u strukturi. Je li u sada dvanaest godina postojanja bilo trenutaka kada ste pomislili da vam je dosta i želite krenuti svatko svojim putem? Je li ikada bilo zasićenja?
Ivan: Uvijek kada se zasitimo određenih stvari, npr. koncerata ili vožnje u kombiju, mi okrenemo novu stranicu i krenemo sa radom na novom albumu. Tako si svako malo zadajemo novi cilj, a samim time lišavamo se monotonije i zasićenosti.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=BaxR5UlGH_Q[/youtube]
Irena: Jedan je krenuo svojim putem, a kada će ostali, ne zna se. Sumnjam ikada svojevoljno. Previše nam je ovo postalo dio života. Postat ćemo i tate i mame, ali dok postoji inspiracije, volje, dobrih odnosa i, naravno, publike, mi ćemo svirati.
Mario: Do sada još nisam osjetio zasićenje ni glazbom ni bendom, a niti o tome razmišljam.
Robert: Stvarno smo dugo na okupu ,a to je zato jer smo prvenstveno frendovi koji se međusobno razumiju. Dok je tako, svirka je gušt i nema je dovoljno. Dalje>>