Nepisano pravilo kojeg se drže etablirana domaća imena je kako nije pametno često svirati u Zagrebu. Zagreb ima ponudu i hirovitu publiku, i ista često zna nedolaskom ‘kazniti’ one koji zanemare to pravilo.
Događalo se to i svjetskim imenima u rijetkim prilikama. Možda je najslikovitiji onaj kad su Jimmy Page i Robert Plant pod geslom „Guitar & Voice of Led Zeppelin“ krenuli na istočnoeuropsku turneju 1998. godine u sklopu koje su posjetili i Zagreb. Nakrcali su Dom sportova tog 21. veljače i doživjeli fantastičan prijem, da bi poneseni tim uspjehom sve ponovili 12. studenog iste godine kad je Dom sportova bio prepolovljen po posjećenosti.
Virovitička Vatra predvođena Ivanom Dečakom koji slovi za najupornijeg ‘dječaka’ domaćeg rocka slično je prošla u četvrtak 14. studenog u Vintage Industrial Baru. Naime Vatra je već svirala u ožujku ove godine, a bilo je to ujedno podvlačenje crte koncertnih aktivnosti koje su pratile album „Ima li budnih“ iz 2011. godine. No novi ciklus već je započeo ove jeseni, ali ne s albumom, već s EP-ijem „VT“ na koji su uvrštene stare pjesme u re-aranžiranom ruhu.
Možda to jest logični slijed u karijeri Vatre, ali bilo je nedovoljno da se klub pošteno napuni. Nekako je i atmosfera i raspoloženje, ako se izuzmu prvi redovi vjernih fanova bilo takvo ‘nepotpuno’. Čak je i Vatra nakon nešto više od sat vremena zaključila službeni dio nastupa, dok je Ivan Dečak uletio u nezahvalnu situaciju postavivši publici pitanje: „Želite li da stanemo ili da sviramo još?“. Takvo pitanje ima potpuno drugačiji prizvuk kad se postavi nakon dva sata cijeđenja znoja u prepunom prostoru, no ovo nije bila ta situacija. Bio je to prolazak kroz ušicu igle. Kao što je i koncertna promocija novog EP-ija u metropoli došla prebrzo po njegovom objavljivanju.
Zagreb je sve, samo ne zicer.