Dva ‘synth mana’ Vince Clarke i Martin L. Gore udružili su snage i kreirali glazbu koja bez problema može zavladati dancefloorom i to ne samo ritmom već i intrigantnošću.
Obojica su rodonačelnici onog što poznajemo pod pojmom electropop. I jedan i drugi su vezani za Depeche Mode, dapače oni su ga oformili. Martinu L. Goreu je to već 32 godine matični bend, dok je Vince Clarke napustio isti nedugo nakon što ga je za mikrofonom zamijenio Dave Gahan.
Clarke je autor hitova „Just Can’t Get Enough“, „New Life“ i „Dreaming Of Me“, a iz Depeche Modea je otišao 1982. jer mu se nije sviđao mračni stilski smjer prema kojem je grupa okrenula autorski kompas s Gahanom kao glavnim vokalom. Da ga je u pravom smislu riječi zanimao elektropop svjedoči njegov kasniji rad u grupama Yazoo, Erasure i The Assembly.
S druge strane Gore je itekako „kliknuo“ s Gahanom i komponiraonezaobilazne koncertne himne kao što su „Personal Jesus“, „I Feel You“ i „Enjoy The Silence“.
Okolnosti po svemu navedenom nisu dozvolile Clarkeu i Goreu da kroz zajednički rad u potpunosti osjete jedan drugog kao umjetnika, stoga je ta priča trideset godina kasnije dobila nastavak u obliku albuma „Ssss“ projekta VCMG jednostavno nazvanog po inicijalima ovih vladara synth ozračja.
„Ssss“ je plesni album u kojem se poput zmija isprepliću Clarkeov dancefloor nagon s Goreovim retro-futurističkim synth temama koje kroz odlično doziran minimal techno izričaj kao da pričaju priču u nekoj paralelnoj realnosti u kojoj Dave Gahan nikad nije kročio u grupu French Look tj. zametak Depeche Modea.
Fuzija zvukova iz radioniceVCMG-a dovoljno je intrigantna i stilski usmjerena u intelektualniju zonu u kojoj se ne nalaze današnji heroji plesnih masovki kao što je primjerice David Gueta i DJ Tiesto, a opet dovoljno distancirano od Skrilexovog razarajućeg dubstepa. S druge strane je dovoljno fluidna i zarazna da pored iskusnih partijanera pokrene mlađu generaciju koja uopće ne mora znati tko su Vince Clarke i Martin L. Gore. Osjetno je da je „Ssss“ zahvaljujući odsutnosti vokala i time forme pop pjesme bio izvrstan poligon za igru dvojice glazbenika opsjednutih sintetičkim zvukom. Tu zaigranost su jako dobro artikulirali i čini se da je nastavak suradnje neizbježan, neovisno o budućnosti Depeche Modea, jer VCMG je ipak jedan paralelni svemir.
Ocjena: 8/10
(Mute / Dallas Records, 2012.)