S autorom knjige ‘Red! River! Rock!’ s temom riječki rock 1960-ih, prozborismo o tome kako je razgrtao paučinu s pomalo zaboravljenog, a važnog dijela ovdašnje električarske scene i objavio jednu od najuzoritijih hrvatskih knjiga o rocku.
Koliko je bilo komplicirano izbjeći monotonost u konceptu predstavljanja nekoliko desetaka grupa, a koje, u osnovi, imaju vrlo slične priče?
Velid Đekić: Dobro ste primijetili, ponekad je teško pobjeći od obrasca. U rukavu sam morao imati uvijek isti set pitanja: Kada je osnovan bend? Tko je činio postav? Odakle instrumenti? Gdje ste nastupali? Kakav je bio repertoar? Dokad ste radili? Tu vrstu pozitivizma nastojao sam osvježiti inzistiranjem na manje standardnim epizodama iz životopisa bendova, a takvih je epizoda, na svu sreću, gotovo uvijek bilo. Ponegdje sam tekst nastojao razigrati i esejistički, pa koliko bi uspjelo. Ipak, na tom putu nisam htio zanemariti ono što je temeljna zadaća knjige, a to je rekonstrukcija faktografije. Podaci su prijetili nestankom i valjalo ih je spasiti bilježenjem, prema načelu – sad ili nikad.
Interpretacije su nešto što može uvijek doći naknadno, za pet ili pedeset godina, s tim da će sve što slijedi morati krenuti od podataka. Dosadni ili ne, oni su osnovna snaga knjige. OK, nastojao sam da budu što manje dosadni. Mada ne treba zaboraviti ni to kako ono što je nekomu dosadno, drugomu je baš zanimljivo. Recimo, podaci o nečijem repertoaru mogu poslužiti kao polazište analize koliko je taj netko bio priključen na recentna svjetska glazbena zbivanja, što nije nevažno. Sve je zapravo u rakursu iz kojega nečemu pristupite.
Stječe se dojam, kao i u „91. decibelu“, da su vam srcu osobito prirasli Uragani. Ili dojam vara?
Velid Đekić: Mislim kako dojam vara. Nisam uživo čuo niti jedan od bendova iz knjige, zbog generacijskih razlika, pa nemam razloga protežirati ili marginalizirati bilo koga s gradske scene šezdesetih. Istina je kako Uragani imaju posebno mjesto u priči, ali im ga nisam samoinicijativno dao, sami su ga uzeli svojim radom. Njima pripada počasno, prvo mjesto u knjizi zato što je ona koncipirana kronološki, a Uragani su kronološki prvi domaći bend. Povrh toga, oni su djelovali prilično dugo, cijelu dekadu, te bili vjerojatno najpopularniji riječki bend toga razdoblja scene. Diskografija im je opsežnija od kompletne gradske konkurencije, a i najviše su puta bili na TV-ekranima. Moje je tek bilo da tu realnost uzmem na znanje.
Prodaje li se knjiga? Kakvi su odjeci?
Velid Đekić: U ovih godinu i pol od izlaska iz tiska, gotovo 90 posto naklade knjige završilo je u rukama čitatelja. Time sam vrlo zadovoljan, a i čitateljske reakcije potvrđuju da sam pogodio ciljanu metu. Znam pojedince koji su kupovali po nekoliko primjeraka, valjda zbog darivanja znanaca ili unuka.
Pored izvanredno uspješnog predstavljanja knjige u bivšem rock-klubu Husar, posebno uvjerljiva potvrda prihvaćenosti izdanja pojavila se u obliku početkom 2014. osnovane udruge LP Rock, udruge riječkih rockera šezdesetih. Njezin pokretač je Saša Sablić, nekadašnja jugoslavenska rock i zabavnoglazbena zvijezda, pjevač Uragana, Sonora i 4 M. Okupljanje u Husaru pokazalo se izravnim poticajom i za tu vrstu generacijskog dinamizma, a o njegovoj uspješnosti govore podaci kako udruga za nešto više od jedne godine postojanja, svibnja 2015., broji 350 članova. Iza sebe ima i redovita mjesečna druženja na brodu Marina u riječkoj luci, ispočetka jednom, a sada dva puta mjesečno. Svako druženje začinjeno je svirkom nekadašnjih aktera scene. Trenutačno je riječ o čak dvanaest riječkih bendova, koje u pravilu čine glazbenici aktivni šezdesetih i svirka traje po nekoliko sati.
Posjet je takav da vlasnik broda redovito mora zaustaviti ulaz novih posjetitelja zbog sigurnosnih razloga. Brod se nađe preopterećen pa mnogi zainteresirani ostanu pred vratima, odnosno na obali. To je najbolje što se u organizatorskom poslu može dogoditi. I to je dokaz kako se cijela gradska scena šezdesetih probudila, bome i ustalasala. A ja sam, naivac, tipičan predstavnik one sljedeće generacije, mislio kako je rock u Rijeci počeo od nas. Neka, ima zabluda koje čovjeka vesele. Da me društvo iz šezdesetih dodatno podsjeti na tu zabludu, na osnivačkoj skupštini udruge LP Rock proglasili su me prvim počasnim članom. Uistinu, knjiga poput „Red! River! Rocka!“ može se napisati samo jednom u životu.
Saznajte više: Velid Đekić ‘Red! River! Rock!’ – Riječki ‘peštarijoli’ i ‘tišljarice’
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
