Velika dvorana Lisinskog kao dnevna soba Chrisa Cornella

Prvo Hrvatsko gostovanje frontmena Soundgardena donijelo je oduševljenje, i po pitanju set liste, raspoloženja, kao i trajanjem koncerta – čitavih dva sata i petnaest minuta. Chris Cornell nedvojbeno je osvojio sve prisutne u četvrtak u Lisinskom.

Chris Cornell u Lisinskom (Foto: Marko Jadro)
Chris Cornell u Lisinskom (Foto: Marko Jadro)

Uz Eddieja Veddera, Chris Cornell je posljednji živući pjevač velike četvorke sa scene Seatllea koja je globalno zakotrljala grunge početkom 1990-ih. Za razliku od spomenutog kolege iz Pearl Jama, frontman Soundgardena imao je krivudavi put u karijeri. Nakon raspada matičnog benda 1997. započeo je solo karijeru, a nekoliko godina kasnije s instrumentalnom postavom Rage Against The Machine zapjevao i u grupi Audioslave. Audioslave je danas prošlost, Soundgarden opet aktivan, a Chris je dogurao do četvrtog studijskog solo albuma „Higher Truth“ kojeg promovira akustično, jer od koncertnog albuma „Songbook“ (2011.) postalo je jasno kako i u toj vrsti intimnih nastupa pruža jednako kao i kad decibeli grme s razglasa.

Prvo njegovo hrvatsko gostovanje bilo je upravo tog karaktera. U četvrtak je u potpuno ispunjenoj dvorani Vatroslava Lisinskog, na jednom od najbrže raspordanih koncerata u Hrvatskoj, u više od dva sata nastupa pružio potpuno zadovoljštinu okupljenima. Cornell je bio potpuno pristupačan publici, dobro raspoložen, gotovo je uspio napraviti atmosferu kao da je riječ o velikoj audijenciji i druženju u njegovoj dnevoj sobi.

Chris Cornell u Lisinskom (Foto: Marko Jadro)
Chris Cornell u Lisinskom (Foto: Marko Jadro)

U društvu muliinstrumentaliste Bryana Gibsona (klavijature, čelo, mandolina) prošetao se ne samo kroz opuse svog solo rada, Soundgardena, Audioslavea i Temple Of The Dog, već je zagrabio i u rock pjesmaricu Boba Dylana („Times They Are Changin’“), Led Zeppelina („Thank You“, „Going To California“), Beatlesa („A Day In The Life“), Sinead O’Connor (Nothing Compares 2 U“), kao što je na glazbu „One“ U2-a otpjevao tekst „One“ Metallice prezentiravši tako jedan zanimljiv eksperiment. Također je uz malu anegdotu o vinilima kad mu je diskograf s podsmijehom odbio tiskati vinil debi albuma „Euphoria Morning“ uz obrazloženje da je to stvar prošlosti, a Cornell naglasio na pozornici kao su su vinili jedino što se danas uopće prodaje, izveo pjesmu „When I’m Down“ pjevajući uz gramofonsku ploču sa snimljenom klavirskom temom koju je na albumu 1999. odsvirala Natasha Shneider, (a međuvremenu je premila od raka), što je ujedno bio i dirljiv emotivni moment koncerta.

Chris Cornell je napravio atmosferu i prije nego li se popeo na pozornicu. Umjesto da zasvira po pojavljivanju uz aplauz koji je spontano podigao cijelu dvoranu na noge, on se spustio među publiku, rukovao se i pozdravljao, pokazao svoju pristupačnost i time probio led i prije prvih akorda uvodne „Before We Disappear“ s novog albuma, kojem se vratio na bisu sa „Josephine“ i „Higher Truth“ (kao što je u središnjem dijelo odsvirao i hit singl „Nearly Forgot My Broken Heart“), čime je cijeli koncertni miš-maš zaokružio u logičku cjelinu.

Chris Cornell u Lisinskom (Foto: Marko Jadro)
Chris Cornell u Lisinskom (Foto: Marko Jadro)

Dok je svoju fazu iz Audioslavea predstavio sa dvije pjesmom („I Am The Highway“ i „Doesn’t Remind Me“), dotle je s Temple Of The Dog, davnog zajedničkog projekta s Pearl Jamom (tadašnjem albumu-posveti Andrewu Woodu, preminulim pjevaču kultne grupe Mother Love Bone) pružio daleko više pažnje izvevši, sad već klasike, Wooden Jesus“, Say Hello To Heaven“ i „Hunger Strike“. Čak je i Soundgardena bilo u skoro istom omjeru, redom; „Fell On Black Days“, Black Hole Sun“, „Blow Up The Outside World“ i „Rusty Cage“. Dok je „Rusty Cage“ poskakivala u country ritmu (kako ju je obradio pokojni Johnny Cash) i zbornom pljesku cijele dvorane, tako je potpisniku ovih redaka najupečatljiviji Sountgarden moment bila „Blow Up The Outside World“.

Tijekom koncerta Cornell je iz publike ugostio svog starog znanca, gitaristu Yogija, Amerikanca koji se doselio u Hrvatsku, koji je svirao dvije pjesme; „Going To California“ i „Black Hole Sun“, što je također bio veliki plus za taj cijeli opušteni show.

Bryan Gibson (Foto: Marko Jadro)
Bryan Gibson (Foto: Marko Jadro)

Ono čega se dio publike pribojavao prije koncerta kad je Cornell u pitanju, bilo je stanje njegovog glasa, jer znalo se događati da nije u formi, a to za njegove zahtjevne dionice svakako nije dobro, no u Lisinskom je s lakoćom parao zrak svojim visokim lagama svog promuklog glasa, što nije ostavljalo nikakvog prostora za bilo kakvo razočarenje.

Chris Cornell u Lisinskom (Foto: Marko Jadro)
Chris Cornell u Lisinskom (Foto: Marko Jadro)

Svojevrsno razočarenje dogodilo se prije Cornellovog nastupa, ali ne s pozornice, već iz redova publike. Crni dvojac Fantastic Negrito nastupio je kao predgrupa i može se reći da su pružili izvrstan nastup, predivni blues pristup u kojem su čak interpretirali i Nirvanu, iako ih vjerojatno Cornell nije angažirao samo zbog tog detalja, već zbog cjelokupnog dojma u kojem kao da se svjedoči rađanju nekog novog Keriaha Jonesa. No draga rokerska publiko, mnogi od vas su pokazali elementarno nepoznavanje i nepoštivanje satnice u dvorani sa sjedećim mjestima, jer nije to bio koncert stajaćeg karaktera pa da se može šetati, dolaziti i odlaziti po vlastitom nahođenju. U Lisinskom se poštuje satnica te institucije, pa ako je poštuju i glazbenici koji nastupaju, onda pristojnost nalaže da se sjedala traže do početka programa, tj. u ovom slučaju do 20:00 sati. Neki su očigledno i prvi put kročili nogom u tu dvoranu, pa je osim kašnjenja bilo problema i oko snalaženja oko sektora sa stolcima, pa čak i s tim koja je lijeva, a koja desna strana Lisinskog.

Zbog toga je za one koji su došli na vrijeme ugođaj nastupa dua Fantastic Negrito podsjećao na neki neformalni gig u vrevi aule željezničkog kolodvora. No svejedno je taj duo uspio dobar dio publike zainteresirati i uistinu su bili zaslužili svaki aplauz, bar onih koji znaju gledati na sat.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh