Knjiga ‘Teorije zavjere 21. stoljeća’ lansirale su Velimira Grgića, inače našeg plodnog pisca i novinara kojem je ovo ujedno i šesnaesta knjiga u karijeri, u fokus popularnosti. Prva tiraža je planula, druga je već u knjižarama, tako da se može reći da dok je njegova prethodna knjiga ‘Najveća K-POP enciklopedija na svijetu’ u jednoj Hrvatskoj bila pionirski pothvat u upoznavanju ljudi s jednim velikim svjetskim glazbenim fenomenom, ‘Teorije zavjere 21. stoljeća’ su po svemu sudeći došle u pravi trenutak.
Vjerujem da si prije početka pisanja „Teorije zavjere 21. stoljeća“ bio upoznat i s teorijama zavjera 20. i ranijih stoljeća. 21. stoljeće evo traje 21 godinu i čini se da je po broju teorija zavjera nadmašilo 2000 godina ispred sebe. Koja su tvoja zapažanja?
Velimir Grgić: Zavjere su stare koliko i čovječanstvo, naravno, a tzv. teorije zavjere – dakle zavjere koje nisu dokazane i koje nemaju razriješene povijesne epiloge – postoje u terminologiji od 19. stoljeća, iako će vas u novoj teoriji zavjere teoretičari zavjere pokušati uvjeriti da je naziv stvorila CIA za diskreditiranje zavjere nakon ubojstva JFK-a. U knjizi pišem i o stvarima koje sežu nekoliko stotina godina unatrag. Sa samim fenomenom teorija zavjera bavim se sada već točno 20 godina, doslovno od 11. rujna 2001. i otkrića Alexa Jonesa, čije su emisije dijeljene preko Napstera i kasnije DC++, prije pojave YouTubea. No još sam kao dijete obožavao slične teme. U zadnjih 20 godina, s rastom interneta rasla je i komunikacijska mreža u kojoj su teorije zavjere dobile plodno tlo i krenule se globalno širiti nevjerojatnom brzinom, bez nekog posebnog filtera. Nakon 11. rujna i u doba iračkog rata, sve se činilo kao politički aktivizam i borba protiv korupcije vojno-industrijskog kompleksa – no do danas, priča je s opskurnih foruma i grupa skočila u mainstream i otišla još dalje u nadrealizam. Nevjerojatno je koliko su ljudi lakovjerni – jednakom lakoćom kojom vjeruju lažima korumpiranih političara vjeruju i shizofreniji pojedinih teorija zavjera. I jedno i drugo je jednako tragično, tj. s ljudima je strašno lako manipulirati, a teorije zavjere postale su jedno od glavnih oružja manipulacije. To je ono što sam posebno zapazio u zadnjih nekoliko godina, imamo li na umu da su QAnon i COVID-19 postali doslovno oružje u disinfo ratu između Rusije i SAD-a/EU-a.
Potencijal koji ljudi imaju za zlom i glupošću nikada se ne smije zanemariti, jer najveća greška je vjerovati u pravocrtnu povijest civilizacije i da zbog napretka društvo nikada ne može skliznuti natrag u srednji vijek.
Kako tumačiš da je početak 21. stoljeća postao tako plodno tlo, da primjerice imamo situaciju čak i u Hrvatskoj kad nema tjedna da u udarnom terminu nije neki dokumentarac s hrpom snimaka Zemlje iz svemira i da pored toga krenu vjerovanja o tome da je naša planeta ravna ploča?
Velimir Grgić: Vjerovanje da su ljudi poglupili u novom mileniju je glupo koliko i glupi ljudi. Glupani su uvijek bili i uvijek će biti glupi, samo sada lakše dolaze do izražaja, umrežavaju se, komuniciraju, imaju priliku iznijeti svoju glupost i dobiti potvrdu od sličnih da su zapravo genijalci… Ali nije u tome poanta. Poanta je da internet u svojoj lavini informacija zatrpava svijet svime i svačime, do te mjere da ljudi više ne znaju kome i u što vjerovati. Nije to samo glupost, kako se na prvu voli odbacivati stvari. Logično je da državnom autoritetu ljudi vjeruju sve manje – sloboda internetskih informacija pokazala je koliko je puno političara i državnika koji nisu ništa drugo nego lažljivi gangsteri. Ali kada odgovore i istinu ljudi krenu tražiti u potpunom ludilu, to više nije samo nepovjerenje u institucije, nego ozbiljna dijagnoza. Tvrditi, recimo, da je zemlja ravna ploča, a snimci koje spominješ dio su globalne zavjere u kojoj se laže baš zato da bi nas iz ne pretjerano smislenog razloga uvjerili da živimo na kugli – e tu već govorimo o medicinskom fenomenu iz domene psihijatrije. Dodatan faktor je taj da ljudi žele čuti istinu koja im odgovara. Ako tražiš krivca za bilo što, najčešće za vlastito luzerstvo, naći ćeš ga. Nekad je to susjed druge nacionalnosti, nekad masoni o kojima čitaš na internetu, tkogod… Lakše je naći krivca u YouTube videu, nego u ogledalu. Vojko Vrućina ima sjajnu pjesmu o tome.
Ljudi su kompleksni primati, uvijek u plesu između razuma i ludila. Ne treba gledati dalje od 20. stoljeća – jedan dan jazz i kratke suknje, a drugi dan koncentracijski logori i histerija pod Hitlerovim balkonom.
Netko je jednom dobro zaključio da „svijet pokreću samo dvije sile – znanost i glupost“. U svjetlu toga tvoje „Teorije zavjere 21. stoljeća“ su raskrinkavanje gluposti. Jesi li prilikom rada na knjizi imao nekad osjećaj da ne vjeruješ čime se moraš baviti u 21. stoljeću?
Velimir Grgić: Ne toliko, jer ma koliko se svijet radikalno promijenio u zadnjih stotinjak godina – a promjena je sve brža i drastičnija u novom mileniju – jasno mi je da su ljudi i dalje isti primati s istim mehanizmima poimanja stvarnosti kojima su raspolagali prije nekoliko tisuća godina. Znanost je tu da nam pomogne shvatiti svijet, naravno, ali ma koliko nam pomogla, nije svatko u stanju shvatiti, niti spreman učiti. Civilizacija je napredovala, ali temeljni psihološki mehanizmi čovjeka ostali su isti. Teorije zavjere počivaju na vjeri. Vjerovanje, kao odustajanje od razuma, rađa se u istom dijelu mozga – kršćanstvo, islam, iPhone, teorije zavjere – sve je to manje-više postavljeno na istom operativnom sustavu, oslonjeno o isti kod.
Ako se samo sjetimo Trumpovog mandata i zamaha pokreta Q-Anon čiji su članovi na koncu u jurišu poharali i vašingtonski Capitol, kakvo je tvoje viđenje „moći gluposti“ na djelu, u smislu je li današnja civilizacija općenito gledano na rubu pada u barbarizam?
Velimir Grgić: Civilizacija balansira na rubu barbarizma otkada je stvorena, a to je – kao što je jednom lijepo i slikovito rekao Sigmund Freud – bilo onda kada je čovjek prvi put lansirao uvredu, a ne kamen u glavu drugog čovjeka. Ratovi na društvenim mrežama po tome su svakako pravi primjer civilizacije, ali da, onda kada krenu padati mrtvi po pravom asfaltu, nastupa njezin makar i privremeni kraj. Rekao bih da nismo u padu u barbarizam, samo su “džepovi barbarizma”, svojevrsne “privremene autonomne zone barbarizma” i povremeni odroni u njega učestaliji. Potencijal koji ljudi imaju za zlom i glupošću nikada se ne smije zanemariti, jer najveća greška je vjerovati u pravocrtnu povijest civilizacije i da zbog napretka društvo nikada ne može skliznuti natrag u srednji vijek. Ne bi bilo prvi put da smo uvjereni kako smo super civilizirani, a onda postali pobijeđeni od strane onih koji vjeruju da žene treba spaljivati na lomači. Ljudi su kompleksni primati, uvijek u plesu između razuma i ludila. Ne treba gledati dalje od 20. stoljeća – jedan dan jazz i kratke suknje, a drugi dan koncentracijski logori i histerija pod Hitlerovim balkonom.
U knjizi sam podsjetio na to da iza gotovo svake neznanstvene panike stoji crkva. Crkveni radikali protivili su se cijepljenju otkada je izmišljeno.
Je li histerija oko teorija zavjere s odlaskom Trumpa s vlasti u dobroj mjeri popustila?
Velimir Grgić: Dok je pandemije, neće popustiti. Trumpovo doba obilježilo je svojevrsni prvi val comebacka teorija zavjere, a onda je s koronavirusom puštena kočnica. Naravno, i teorije zavjere dolaze u valovima, kao i svaki drugi trend – prije godinu dana, govorili su nam da će nas pobiti 5G. 5G je sada u džepu, svi smo živi pa ljudi idu dalje u potragu za novom panikom, potpuno ignorirajući paniku koju su popušili i potpirivali prije godinu dana, kao da ništa nije bilo. Izbrisano iz mozga, ako već ne s Facebook zida. Fascinantan psihološki fenomen.
Kad bi trebao napraviti psihološki profil zagovornika teorija zavjera, kako bi ga opisao?
Velimir Grgić: To bih prepustio psiholozima i “profilerima”, jer i sam poznajem previše različitih psihoprofila skučenih pod jednim kišobranom paranoje, pa je teško naći snažni zajednički nazivnik. Mislim da se takav oblik vjerovanja – kao i bilo koje drugo preobraćenje na “istinu” – može dogoditi bilo kome, bilo kada. Ali jedan moj prijatelj je nedavno rekao: “Znam dva ravnozemljaša i okorjela antivaksera, to su ljudi koji su jedva završili srednju školu i načelno im je IQ tragično nizak.” YouTube im je omogućio da se osjećaju nadmoćno, informiranije od drugih, jer konačno i oni znaju nešto što ne zna nitko drugi, napokon nisu najgluplji u prostoriji, nego lučonoše Prave Istine. “Džaba ti svi fakulteti svijeta kad si prevaren i obmanut, a ja ‘probuđen’” – tako nekako funkcioniraju ti mehanizmi. To nije psihološki profil, ali jest zgodna anegdotalna opservacija.
Neko moje paušalo opažanje je da nema previše takvih unutar skupina koje bi realno mogle biti ugrožene takvim teorijama, tj. manjinskim rasnim, nacionalnim, vjerskim i spolnim skupinama. Nekako kao da su najveći zagovornici pripadnici većinskih skupina u svojim sredinama. Znamo da poticanje tog poriva na ugroženost većine spada u doktrinu fašizma i nacizma. Može li se napraviti neka poveznica na relaciji akcije i reakcije, tj. nedvojbeno je da teorije zavjere stvaraju istomišljenike straha u populaciji, iz tog straha obično slijedi mobilizacija istomišljenika u neku svrhu, dakle tko ima najviše koristi od toga?
Velimir Grgić: Svatko ima svoju svrhu – netko liječi osobne frustracije, netko je istinski uvjeren da se čitav svijet urotio protiv njega, netko stvarno misli da je toliko važan da ga špijunira Bill Gates, a netko ima mesijanski kompleks i želi biti Neo iz “Matrixa”. Kolektivno gledano, prečesto je tu riječ o organiziranim političkim akcijama. Ogroman broj teorija zavjere vezanih uz QAnon i COVID-19 dolaze iz Rusije i Kine, s jasnim ciljem destabiliziranja Zapada. S druge strane, uvijek je fascinantno gledati kao radikalne protestantske sekte lansiraju teorije zavjere koje onda usvajaju, bez kritike, analize i zadrške, vjerojatno iz potpunog neznanja, pripadnici katoličke crkve, koju iste te protestantske sekte smatraju najvećim neprijateljem i utjelovljenjem vraga. Ukratko, neznanje je u većini slučajeva korijen svega.
Otkud takav animozitet prema znanosti i medicini tijekom pandemije koronavirusa, koja se pokazala akceleratorom teorija zavjere?
Velimir Grgić: Ništa novo. U knjizi sam podsjetio na to da iza gotovo svake neznanstvene panike stoji crkva. Crkveni radikali protivili su se cijepljenju otkada je izmišljeno, teoriju ravne Zemlje širili su kršćanski fanatici, kultovi i sekte, srednjovjekovni europski antisemitizam formirao je ideju o ljudima gušterima, iracionalni strahovi od masona i jezuita odradili su svoje… Tamo gdje nema mjesta za razum – a religija je jedno od posljednjih velikih utočišta odricanja razuma, da parafriziram Christophera Hitchensa – uskaču teorije zavjere.
Jesu li teorije zavjere u 21. stoljeću ‘ekskluzivni produkt’ zapadne civilizacije, ili jednako ‘ushićuju’ druge dijelove svijeta poput primjerice Kine, Japana, Južne Koreje, ili pak arapske zemlje?
Velimir Grgić: Naravno da nismo jedini i najpametniji. Mi imamo svoje, oni svoje – svatko ima svoje. Jedna od zanimljivijih stvari koje sam iskopao radeći na knjizi upravo su kineske teorije zavjere, koje su pojavu COVID-19 pripisivale američkim vojnicima i tvrdile da su virus iz vojnih laboratorija SAD-a donijeli u Kinu preko vojnih igara u Wuhanu. Teorija koju su širili državni mediji i političari! Postoje i informacije da su pojedini kvartovi u Kini otkazivali gostoprimstvo crncima, koji čak i nisu bili iz Amerike, pod optužbom da su stranci koji su im donijeli koronu u državu… Dakle, dok su Amerikanci virus zvali “kineski virus” – Kinezi su ga zvali “američki virus”. Isto je bilo i prije 100 godina sa španjolskom gripom. Ti dijelovi knjige bili su mi jedni od zabavnijih za istraživati i pisati, posebno podsjećaju na to da se neke stvari nikada ne mijenjaju.
Kakva su tvoja daljnja predviđanja?
Velimir Grgić: Stvari dolaze u valovima. Nakon 11. rujna 2001. imali smo poplavu teorija zavjera, drugi veliki novomilenijski val dogodio se oko 2012., uslijed očekivanja apokalipse, a kad prođe ova kriza, za 100 godina o njoj će se vjerojatno pisati kao što ja pišem o događajima prije 100 godina. Ljudi se ne mijenjaju previše, ma koliko mijenjali svijet oko sebe. Koje će nam promjene sve ovo donijeti, to za sada nitko ne zna.
Otisnuta je i druga tiraža. Knjiga je doslovce planula. Vjerujem da te čitaju i neistomišljenici, imaš li slučajno problema s njima u smislu da te opsjedaju po društvenim mrežama?
Velimir Grgić: Novinarstvom se bavim 25 godina, mislim da sam već sve prošao i doživio, tako da su reakcije na društvenim mrežama samo klasična nuspojava javnog djelovanja. Reakcije koje dolaze do mene su u 90 posto slučajeva iznimno pozitivne, tu i tamo se probije neka kamikaza uvjerena da spašava svijet ako mi pošalje poruku koja će me nasmijati i samo potvrditi njegovu patologiju. Mislim, kad ti napišu da si “sotonistički štakor” to je urnebes – ali kad mi napišu da sam “hipij”, to je već uvreda… Hipij? To mi je vjerojatno najluđa stvar koju sam ikada pročitao o sebi, nakon gostovanja u RTL Direktu. Moguće je da jadnik koji je to napisao gleda TV naopačke pa je mislio da je moja brada zapravo kosa (smijeh). Nemam vremena za takvu razinu gluposti, iskreno, jer da imam vremena za prepucavanje s pacijentima po društveni mrežama, ne bih pisao knjige i radio sve što radim. Život je kratak, a ako nemaš posložene prioritete, još je kraći. Ali da, nadam se da će me iluminati i Bil Gejc, kad jednom pročitaju knjigu, konačno pozvati u svoje lože i propisno platiti za obavljanje prljavog posla u njihovo ime, jer ako ne, onda sam džaba krečio (smijeh). Bill, javi se, daj mi barem besplatne Windowse s čipom! (smijeh)
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.