Reductio ad absurdum u logici predstavlja metodu dokazivanja kojom se istinitost neke tvrdnje nastoji dokazati pokazujući apsurdnost njezine suprotnosti. Istu je metodu na trećem studijskom albumu svojih Viagra Boysa primijenio i Sebastian Murphy kako bi svim radikalnim antivakserima, ravnozemljašima i drugim teoretičarima zavjere pokušao otvoriti oči i pokazati im koliko su njihova vjerovanja besmislena, ponekad i umobolna.
Stihovi na albumu prigodno nazvanom „Cave World“ tako se, što je istovremeno smiješno i zastrašujuće, čine kao tek za nijansu preuveličana verzija komentara i tekstova kakve često možete sresti i u našem kutku bespuća interneta pa će vas u završnoj „Return To Monke“ samo jedna doza cjepiva pretvoriti u kompjuter, dok „Creepy Crawlers“ otvaraju stihovi ‘I can’t believe what I’ve read last night/man, there’s little kids growing up with animal hair/some of ’em are growing up with tails’.
U „ADD“, pak, Murphy se upitao nije li čitav svijet samo neka vrsta simulacije nalik onoj iz „Matrixa“, a na udaru su se našli i ljubitelji oružja iz njegove rodne Amerike koje u istoimenoj stvari naziva trogloditima. U svom obračunavanju ipak je najdalje otišao u već spomenutoj „Return To Monke“ gdje zagovornicima navedenih teorija nudi rješenje u obliku preseljenja u džunglu jer se tamo neće morati zabrinjavati zbog cijepljenja ili plaćanja stanarine, već će se po čitave dane moći gađati izmetom i jesti banane.
Sebastian je uspio izbjeći da mu tematika pjesama ne postane monotona ili ukorijenjena u ‘zeitgeistu’ pa se u, primjerice, „Punk Rock Loser“ još jednom vratio omiljenoj ulozi ostarjelog punkera koji i dalje pokušava živjeti kao tinejdžer, pri čemu se da naslutiti kako se takav scenarij mogao dogoditi i njemu da nije bilo Viagra Boysa.
Također, album funkcionira čak i ako nemate pojma o čemu pjeva; švedska petorka u skoro svakoj pjesmi doseže ubojiti postpunkerski groove preko kojeg Murphy izvikuje slogane vokalom pozicioniranim između Nicka Cavea, Iggyja Popa, Shauna Rydera, Jona Spencera i svog prezimenjaka iz LCD Soundsystema.
Sličnost sa Stoogesima dodatno pojačavaju divlji free jazz naleti saksofona, posebno u „Punk Rock Loseru“ koji zvuči kao njihova „Loose“ na sedativima. U prvom planu gotovo uvijek je ritam-sekcija koju sačinjavaju Henrik Höckert na basu i bubnjar Tor Sjödén, osim u „The Cognitive Trade-Off Hypnosis“, „ADD“ koji, zajedno s tri kratka ‘breaka’ nazvana „Cave Hole“, „Human Error“ i „Globe Earth“, stvarno djeluju poput izgubljenih radova Jamesa Murphyja.
Još jedne srodnike Viagra Boysa pronalazimo u nedavnim nam gostima Sleaford Mods, čijeg su Jasona Williamsona i ugostili u, istini za volju, samo osrednjoj „Big Boy“. Na ploči se nađe i nekadašnjeg mutant disca, punk-funka pa i plesnijeg no wavea tipa James Chance ili Bush Tetras, dok su gitare pomalo zanemarene, što i ne čudi ako uzmemo u obzir da gitarista i suosnivača Benjamina Valléa, koji je preminuo prošle godine nedugo nakon izlaska iz benda, mijenjaju samo gostujući glazbenici.
Sve u svemu, „Cave World“ je slabiji od debija „Street Worms“ i (pogotovo) od fenomenalnog „Welfare Jazz“, ali ima dovoljno odličnih pjesama poput “Baby Criminal“ ili The Fallovske „Ain’t No Thief“ da potvrdi Viagra Boyse kao jedan od najboljih post-punk bendova današnjice.
Ocjena: 8/10
(Year0001, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
