Šesnaest godina prošlo je od njihovog posljednjeg studijskog albuma ‘Freak Magnet’ i rijetko tko je očekivao da bi se Violent Femmes mogli ikada više vratiti s novim materijalom, sve dok lani nije isplivao ‘Happy New Year’, EP godine, sa četiri pjesme u rangu najboljih koje su Femmesi snimili nakon svog drugog albuma ‘Hallowed Ground’.
Najavljeno je tada da će uslijediti i dugosvirajući studijski album, a stari fanovi sigurno su narajcani pjesmama s EP-ja napeto iščekivali da čuju što slijedi. Album „We Can Do Anything“ najavljen je prvim singlom „Memories“ kada je iščekivanje moglo prerasti u euforiju, jer ovaj raspjevani antihit obećavao je i zvukom i kvalitetom nastavak priče s EP-ja i potpuni povratak izvornom zvuku benda.
Mogu li onda obožavatelji Violent Femmesa biti zadovoljni konačnim proizvodom? Oni zagriženi sigurno jesu, ali oni kritičniji svakako imaju štošta za prigovoriti. Povratak zvuku slavnoga prvijenca neupitno je ostvaren, ali što o bendu govori činjenica da se mora potpuno vratiti zvuku od prije trideset i pet godina? Ruku na srce, polovicu tog vremena bend nije niti bio aktivan, ali opći je dojam da su sve pjesme albuma ziheraški naslonjene na zvuk prvih hitova, a nedostaje im ona magija mladenačkog Angsta koji je „Violent Femmes“ učinio jednim od najboljih albuma osamdesetih i šire.
Sudeći prema naslovnici albuma, čovjek bi pomislio kako pred sobom ima dječji album. I ne bi bio daleko od istine. Pjesma iz koje je album izveo svoj naslov „I Could Be Anything“ doslovno i jest dječja pjesmica o dječaku koji zamišlja kako je vitez koji ubija zmajeve. A ni ostale pjesme glazbeno rijetko zvukom odlutaju predaleko od te dječje zaigranosti, tako da bi se moglo reći da je „We Can Do Anything“ album dječjih pjesama sa temama za odrasle.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=BPRRav0phyY[/youtube]
„Issues“ je tako raspjevana psihološka disekcija umora od ljubavne veze („Do not tell me about your issues/Oh God, you’re gonna talk about them more and more/I’ll get some tissues…), „Travelling Solves Everything“ je hima bježanju od problema, a „Big Car“ kreće kao polunevino snubljenje djevojke („Come on in my car, I’ve got a big one…“), a zapravo je riječ o vrlo rasplesanoj ‘murder’ baladi. No, tu je i „What You Really Mean“, lijepa ljubavna balada koju je napisala sestra Gordona Gana prije trideset godina i svakako odudara od ostatka ploče, to jest, daje joj nježno naličje.
„We Can Do Anything“ traje pola sata i u tih pola sata će vas raspjevati i oraspoložiti, pa makar umjetnički nikad ne dosegao vrhunce s prvih albuma s početka osamdesetih. U svakom slučaju, dobro je da su se Gano i Ritchie vratili u studio, možda bismo se mogli ponadati i kakvoj europskoj turneji uskoro.
Ocjena 7/10
(PIAS America, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
