Rad fotografa Roberta Pavića mogli ste do sada vidjeti na našem portalu kroz njegove koncertne fotografije. No kao sušta suprotnost koncertne akcije u kojoj djelić sekunde ovisi o dobroj fotografiji, Robertova strast su i motivi gradova na vodi.
„Ovaj opus nastao je tokom godina i tek na kraju sam primjetio da sve moje najbolje fotografije imaju jednu zajedničku stvar – svi ti gradovi smješteni su na vodi – otuda i taj jednostavan naziv serije: Gradovi na vodi“, pojasnio je 34-godišnji Roberto Pavić koji se fotografijom bavi od 2009. godine i koji je u tome samouk i ‘sam svoj majstor’ i pojašnjava: „Od svih škola koje sam završio i koje se kod nas jedine vode kao relevantne teško da bi ikad imao neke koristi i posao. Kako u fotografiji tako i u drugim aspektima života dominiralo je ono – ja hoću i ja to mogu – i samo radi toga sam tu gdje jesam, i u poslovnom i u privatnom životu.“
U to vrijeme svojih fotografskih početaka Roberto se bavio drugim vrstama umjetnosti (prvenstveno crtanjem) te je većinu vremena inspiraciju tražio na stranici deviantart.com. Na njoj je od svih grana umjetnosti dominirala izrazito kvalitetna fotografija svjetski poznatih autora te se malo po malo počeo zanimati za nju. „Jedna od boljih stvari je bila da si mogao bez previše muke doći do nekog poznatijeg fotografa postaviti mu pitanje i vrlo lako dobiti odgovor na isto. Nakon sati i sati provedenih uz kompjuter, dobivenih odgovora, stotina pregledanih tutoriala i recenzija krenuo sam i ja u fotografiju – za ozbiljno“, tvrdi Roberto.
O seriji fotografija „Gradovi na vodi“ fotograf je poput majstora s kojima je otvoreno komunicirao preko deviant.art-a također otvoreno ‘iznio tajne’ rada.
Zašto odabireš crno-bijelu fotografiju za „Gradove na vodi“?
Roberto Pavić: Još dok sam se bavio crtanjem uvijek sam sve radio u crno-bijeloj varijanti. Samim time i prelaskom na fotografiju zaključio sam da mi crno-bijelo pruža veliku mogućnost napraviti i od najjednostavnijeg kadra vrlo dramatičnu fotografiju. Crno-bijelo, jaki kontrasti sve je to bilo pogodno za razvoj jedne ovakve nesvakidašnje serije fotografija, kojom su trebala biti prikazana već (vrlo često) viđana mjesta u jednom drugačijem, dramatičnijem svijetlu.
U kojem periodu dana ili noći voliš snimati?
Roberto Pavić: Da se mene pita najviše bih volio snimati preko dana, ono točno u podne pa do 2-3 sata, ali s obzirom na svjetlosne uvjete koji su najbolji u principu sat-sat i pol oko izlaska i zalaska sunca onda je to rano ujutro ili kasno popodne.
Radiš slike atmosfere i ‘ljudskih ruku djela’, ali bez ljudi na njima, zašto?
Roberto Pavić: Zato što su vrlo često ljudi (ali i neke druge stvari) ono nešto što smeta na fotografiji. Ponekad je teško ili gotovo nemoguće dobiti idealan kadar, uvijek ima nešto ili netko da je tamo u krivo vrijeme i koji može narušiti kompoziciju fotografije. Upotrebom duge ekspozicije npr. kod fotografiranja Karlovog mosta u Pragu svi ti turisti koji su u svako doba dana na njemu i radi kojih bi slika mogla biti sa previše detalja ili preagresivna vrlo lako nestaju sa slike.
Koja je tehnika rada? Ekspozicija, oprema, obrada, koji Photoshop alati?
Roberto Pavić: Da bi se dobila jedna ovakva fotografija potrebno je produžiti trajanje ekspozicije na više od 30 sekundi. Da bi se navedeno postiglo potrebna je upotreba ND filtera koji sprječavaju prolaz svijetlu u aparat. Time se gube svi oni detalji u vodi – valovi i slično te voda postaje zamućena (često se koristi izraz mliječno bijela). Isto tako oblaci gube svoju formu i na fotografija izgledaju kao da putuju kroz nju.
Sva oprema koju koristim mora biti vrhunske kvalitete – nakon svih ovih godina točnim se pokazala ona stara: koliko love toliko i muzike – jer jedno bez drugog jednostavno ne ide. Ne možeš koristiti vrhunsko tijelo i objektiv, ukoliko filter i stativ nisu na istoj razini ili obrnuto. Svi oni manje kvalitetni aparati, slabiji objektivi, zamjenski filteri ili jeftiniji stativi stavljaju u pitanje kvalitetu fotografije s ekspozicijom od npr. dvije minute.
Zato koristim Canon 5DM2 u kombinaciji sa Canon L objektivima, najpouzdaniji i najkvalitetniji filter koji koristim je Heliopanov te Manfrotto stativ i glavu.
Što se tiče obrade slike to je kombinacija Photoshopa, Adobe Camera Rawa i različitih plug-inova za Photoshop. U principu nema točne tehnike rada, svaka fotografija je drugačija. Isto tako teško je dobiti dva puta istu verziju jedne fotografije, te u principu sve ide direktno iz glave i prema osjećaju i raspoloženju u tom trenutku.
Koliko vremena utrošiš na jednu fotografiju?
Roberto Pavić: S obzirom na to koliko sam fotografija već napravio proces se vrlo ubrzao. Ono što je prije nastajalo par sati sada mogu napraviti u roku od nekakvih pola sata do sat vremena, ovisno o zahtjevnosti kadra. Ali u principu jednu fotku obrađujem oko sat vremena.
Izbor lokacija? Ciljano ili slučajno?
Roberto Pavić: Od prvog trenutka bilo je ciljano – Venecija snimiti kanale, Prag snimiti most i slično… Unaprijed sam znao mjesta na kojima želim biti i kakav kadar napraviti, bitno je bilo da se vremenski uvjeti poklope u onom trenutku kad sam na lokaciji.
Motive kojih gradova bi htio snimiti? Koje gradove smatraš izazovima, a još ih nisi posjetio?
Roberto Pavić: Definitivno duge ekspozicije Londona i Pariza. Provesti tamo po sedam dana, minimalno u svakom, i odraditi neke lokacije u svako doba dana (jutro, večer, noć) i u što više različitih vremenskih uvjeta. Na žalost posjetio sam ih već nekoliko puta oba, ali nikad nije bilo vremena za slikanje onak’ kak’ spada.
Posjetite ostale virtualne izložbe na portalu Ravno do dna:
Virtualna izložba: ‘Drugs’ – autor Bryan Lewis Saunders
Virtualna izložba: ‘Idila’ slikara Danijela Drakulića