Beogradski kvartet iznjedrio je obećavajući supstrat za adrenalinske klupske provode.
„Kvazi pankeri Vizelj pred koncert objavili novi album koji je sra**“, bile su riječi u službenoj objavi Kontre – beogradskog izdavača koji je na taj način razglasio da sastav s njegovog kataloga ima novi album, objavljen digitalno na samom kraju prošle 2022. godine. Vjerojatno, prvi slučaj te vrste na ovim prostorima, izuzmemo li Branimira Štulića koji je jednom davno tako govorio o prvom album Azre. Ali Johnny je tako ‘reklamirao’ svoje debitantsko ostvarenje iz razloga jer je zvučna slika bila produkcijski uništena, iako se brzo po prodaji pokazalo da publiku produkcija nije nimalo brinula.
U recentnom primjeru s beogradskom grupom Vizelj to da je album sranje je išlo od strane diskografa kao marketinški trik, jer treba odmah na početku reći da je s produkcijom na „Ne vidim te od dima“ sve u redu.
U biti, cijela stvar se na prvo slušanje činila i previše produciranom i prilično kaotičnom čak i pored činjenice što je više od pola albuma dotad zaživjelo kroz singlove s pratećim video spotovima. Pet pjesma, tj. “Šta je stid?”, “Struja”, “Novčanice”, “Mislim da sam plav” i naslovna “Ne vidim te od dima” bilo je poznato od prije, a s objavom albuma ukazale su se još “Debeli mesec”, “Radijacija”, “Tonem u san” i posljednja “Umri” (koja najviše iskače iz narativa).
Naime, ti „kvazi pankeri“ su po pitanju zvuka i ritma plastično dokazali da taj prefiks „kvazi“ nose s određenim dignitetom za sve one koji ih otpisuju na prvu loptu, ali drugi prefiks „pankeri“ ne odnosi se nimalo na glazbeni stil koliko na sam čin uskakanja u novi stil i izričaj spram prijašnjih godina, konkretno na debitantski album „Naj Bolji“ iz 2017.
Na tom albumu je Vizelj prezentirao probijajuću rock žestinu, no da je zadržao taj zvuk ostao bi u sjeni jednog Repetitora. Na sreću članovima benda postalo je jasno da se stilska slika mora proširiti. Vizelj u sadašnjoj postavi; Aleksa Nedić, Veljko Milinković, Jelisaveta Todorov i Pavle Petrović se doima kao bend s nekadašnje mančesterske scene koji je krenuo iz punka i post punka da bi mu se u međuvremenu dogodio svojevrsni Happy Mondays obrat. S tim, da Vizelj sastojak svog pogonskog goriva ne vidi u ecstasyju, već u kanabisu.
Kanabis je nekako bitan sastojak i za konzumaciju albuma „Ne vidim te od dima“ čije sulude, nekad i vulgarno izrečene vizije tada zaprimaju svoj smisao. Uz to je i sam album u lirskom dijelu idolatrijski totem kanabisu. Vjerojatno su i tekstovi napisani pod njegovim utjecajem, a možda se na njemu snimalo i produciralo – ili se bar želi odaslati takva slika.
Vizelj i „Ne vidim te od dima“ se u sadašnjoj konstelaciji nameće kao kontrastna suprotnost trenutno najpoznatijem srpskom sastavu mlađe generacije, a to je Buč Kesidi. Naime, dok se Buč Kesidi bave posljedicama modernih groznica subotnjih večeri, Vizelj se čine kao glavni partijaneri i pokretači „underground Mordora“. Kao da su posebno fokusirani na podsticanje plesnog klupskog ludila. Dok su Buč Kesidi poželjni za medijsku eksploataciju, Vizelj su pak underground zvijer koja nabija tvrdi plesni ritam obojan fantazmagoričnom lirikom i psihodeličnim otklonima. Vizelj su tu da bi se na njih ludo plesalo, bez razmišljanja o tome što donosi jutro.
Jasno je to od prvog takta naslovne i uvodne „Ne vidim te od dima“, kao i naredne „Debeli mesec“ koja ne popušta u tempu. Od treće „Tonem u san“ se nekako i očekuje stišavanje tenzije, što samo pojačava dojam ubitačnog bangera „Novčanice“ koji posljedično za sobom u petoj brzini vuče pjesme „Šta je stid?“ i „Struja“.
„Mislim da sam plav“ je eksplicitni anti radijski singl, dakako serviran kao radijski singl, da bi u sličnoj maniri prostor zauzela „Radijacija“, po svoj prilici kao distrakcija od onoga što donosi posljednja „Umri“.
„Umri“ je dakako obrada pjesme Steve Simeunovića koju je proslavila Stoja, jedna od turbofolk pjevačica Grand produkcije. U izvedbi Vizelja to je opičeni folk-grind na tragu onoga što radi Lenhart Tapes, takorekoć pjesma fajronta urbane kulture, nakon koje u neki sitni noćni sat stvar preuzima sasvim druga supkultura. Dakle, sasvim solidan izbor za kraj „do koske“.
Ako Vizelj izdrže ovaj suludi narativ koji su sami sebi nametnuli, lako bi mogli postati legende, ali i zasad im nije loše obzirom da su na glasu kao jedna od najluđih underground atrakcija kod mlađe publike željne adrenalina.
Ocjena: 8/10
(Kontra, 2022.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
