Vještice ostale bez magije?

Legendarne zagrebače Vještice nastupile su u subotu u Vintage Industrial Baru pred pedesetak okupljenih. Energije je nedostajalo s obje strane pozornice.

Vještice u Vintage Industrial baru (Foto: Tomislav Rosandić)

Priča o Vješticama je manje-više poznata svakom ljubitelju etno-rocka sa područja bivše Jugoslavije. Bend je to nastao davne 1987. godine, okupljanjem nekih od najznačajnijih glazbenika iz redova legendarnih grupa Azre, Haustora i Filma. Njihov, možemo sada slobodno reći, revolucionaran stil miješanja etno zvukova i napjeva na posteljici od kvalitetnog rocka (danas takav i slične izričaje objedinjuje termin “world music”), im je donio zasluženo mjesto u povijesti moderne hrvatske glazbe. Pitanje je samo jedno: jesu li Vještice i nakon 25 godina isti onaj bend kao i sa svojih početaka?

Odgovor je na žalost, ne. Od prvotne postave ostali su samo legendarni bard Srđan Sacher (vokal i bas) i neuništivi Boris Leiner na bubnjevima, što je u jednu ruku tužno, ali opet i razumljive, jer nastupi Vještica se danas svode na 3-4 pojavljivanja godišnje, na manjim festivalima ili koncertima, kakav je bio i ovaj u novootvorenoj klupskoj Meki rocka, Vintage Industrial Baru. Očekivalo bi se stoga da takvo rijetko ukazanje ovih legendi uzrokuje malo veći interes, ali svega 50-ak ljudi je svjedočilo ovom prilično neemotivnom koncertu.
Repertoar Vještica nikada nije bio problem, pa ni sada. Klasici poput Da li su to topovi ili lupa moga srca, Indijanac, Neobičan dan, Ljubav se ne trži ili Klinček stoji pod oblokom, su svima poznati i uvijek ih je lijepo čuti, a u nekim starim danima bi, i kod onih koji ne slušaju ovakvu vrstu glazbe, natjerali nogice da same hopsaju.

Ali u petak… u petak jednostavno nije bilo energije, niti u momcima iz benda, niti u malobrojnoj publici. Možda je razlog bila blagdanska sjeta, možda ova opaka južina, a možda se Vješticama jednostavno više ne da. Sve je to izgledalo kao da ih je vlasnik Vintagea nekako nagovarao da naprave koncert dok napokon nisu rekli: “Ajde dobro, kad si već navalio, odsvirat ćemo tih sat vremena!” A u ovako specifičnom žanru kakav je etno-rock, koji od slušatelja traži vrlo veliku spremnost da prihvati neobične glazbene dionice i da vjeruje izvođaču kao tumaču tih čudnih priča, nedostatak energije se itekako osjeti. Onda, na žalost, u drugi plan padaju i bogati, živopisni Sacherov vokal i Leinerovo bubnjanje i violina i sve ostalo, a ostaje samo grupica glazbenika koji sviraju neobičnu i slušatelju nerazumljivu glazbu.

Kad se priča i piše o Vješticama, uvijek se nekako započinje sa onom legendarnom poštapalicom: “Totalno drukčiji od drugih”. Danas, kada je world music kao pokret odavno zakoračio u vode mainstreama, taj stih dobiva i dodatnu težinu. Ipak, teško se oteti dojmu da dečki iz Vještica više nisu toliko totalno dragačiji od drugih i da je i njima samima ta sintagma danas postala strana. Godine su se lagano nakupile, članovi su se rasuli po svuda, nastupaju tek par puta godišnje i to jednostavno više nije taj svijet kakav je bio u početcima.

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X