Razgovor sa samozatajnim dubrovačkim pjesnikom i prevoditeljem, gostom drugog Festivala alternative i ljevice u Šibeniku.
Sa svima njima ste se družili u njihovim najkreativnijim godinama, kako je to doživio jedan izdanak socijalističkog novinarstva?
Bio sam totalno zbunjen obiljem života, obiljem novca, obiljem ljepote i ružnoće istovremeno. To se doba više nikad neće ponoviti.
Vi ste iz Džuboksa otišli taman prije ekplozije novog vala…
Jest, upravo zbog toga sam i otišao! To me apsolutno nije zanimalo.
Zašto?
Najveća prevara u povijesti rock glazbe dogodila se u punku. Punk je trebao biti najljepša, najčišća krv koja se ikad pojavila, a u roku od tri godina sam sebe je pojeo. Od droge, ludosti, i zapravo, golemog neznanja. Recimo, kao osobu puno cijenim Patty Smith, ali njezini koncerti me nikad nisu zanimali. Ima tu goleme energije, dovoljno hrabrosti i inventivnosti, ali jednostavno mojim ušima nije zvučalo onako kako sam želio. Ako trebam biti beskrajno objektivan prema samome sebi, koncerti Brucea Springsteena kojima sam prisustvovao su zaista bili fenomenalni, sjajno zvuče, ti vidiš krv koja teče na bini, ali mene to nije uzbuđivalo.
Na ovim je prostorima, dakle, nekada sto tisuća ljudi redovito kupovalo Džuboks. Zašto danas ne postoji nikakvo rock izdavaštvo? Evo, tek se odnedavno pojavila i hrvatska verzija magazna Rolling Stone…
Ma ni to ne valja ništa, to je glamur, a ne rock. Onog trenutka kad su poistovjetili Versacea i Armanija s rock and rollom, sve se pretvorilo u sprdnju.
Slušate li danas neku noviju glazbu ili ste odlučili zapeti u vremenu?
Svakih nekoliko dana pustim glazbu s radija, da čujem što se pušta, od Doris Dragović do klape Cambi. Više ne razmišljam kritički, uđe na jedno uho, izađe na drugo. Ponekad se pitam tko to sluša…
Iznenadili biste se… Kakav biste danas napisali tekst o Oliveru Dragojeviću?
Bio bi potpuno drugačiji i bio bi vrlo negativan. Iz puno razloga.
Na primjer…
Nakon prve tri godine njegove karijere, do danas se nije pomaknuo ni milimetra. A čovjek treba napredovati u svemu čim se bavi. Ako mu je posao biti mašina za proizvodnju novcu, sebi i drugima, onda to nije ono o čemu ja razgovaram. Sve je isto, a ne mogu ja trideset godina slušati istu pjesmu, koja samo mijenja nazive.
Budući da ste provodili vrijeme u društvu i Lennona i Jaggera, evo vam i najizlizanije od svih pitanja: Beatlesi ili Stonesi?
Uvijek sam bio za Stonese. Ali danas, poslije pedeset godina slušanja, puno sam više na strani Beatlesa.
Vi promijenite mišljenje o svakom nakon nekog vremena…
Haha… Mijenjam mišljenje i o samom sebi, pa kako neću i o drugima. Stonesi su krajem šezdesetih, u vrijeme hita „Let’s Spend the Night Together“, bili tisuću puta zanimljiivji, nego Beatlesi s „Yellow Submarine“. Tu nema dvojbe. Ali onog trenutka kad je umro Brian Jones, i kad ga je zamijenio Mick Taylor, to više nisu bili Stonesi. Bilo je poslije sjajnih stvari, ali… U kontekstu umjetničke vrijednosti, Beatlesi su ostavili značajniju težinu.
Zahvaljujući Lennonu?
Po meni, uglavnom zahvaljujući Lennonu. Pratio sam njegov cijeli životni i glazbeni Lennonom opus, i mislim da je ostao živ da bi i danas bio vrlo zanimljiv. Napravio sam jedan veliki intervju s njim, a čak smo i nastupali zajedno na nekim književnim večerima.
Kako ste doživjeli par Lennon – Yoko Ono?
Na jedan jedini mogući način – potčinio sam se.
Njoj?
Njoj!
Znači, tu spasa nije moglo biti?
Nije. Ali s Yoko sam ostao u dobrim odnosima. Šalje mi uvijek kataloge svojih izložbi, sudjelujem povremeno u nekim njezinim humanitarnim akcijama. Ali, ako se to tako smije reći, bio sam na Lennonovoj strani, a ne na njezinoj. Grubo rečeno, ali…
Je li Lennon zbilja vjerovao da je moguć bolji svijet?
Jest! Bio je duboko uvjeren u to, bio je to zapravo najljepši dio njega.
Jesu li vam Lennon i Jagger ikad komentirali jedan drugog?
Bili su dobri prijatelji, uostalom kao i svi članovi Beatlesa i Stonesa. Oni ni u glazbenom smislu nikad nisu bili u sukobu. Čak imam i neke sjajne snimke gdje su jedni drugima gostovali na nekim sessionima koji nikad nisu objavljeni.
Tekst je objavljen u suradnji s portalom Tris.com.hr
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
