Povodom nagle reaktualizacije opusa Leta 3, za sve one koji nisu dovoljno upućeni u razvojni put glazbe legendarnog riječkog sastava, kao i za one koji vole ponavljati gradivo, Ivan Grobenski će nas provesti kroz cijeli katalog benda, album po album.
Nije baš najlakše s odmakom od 34 godine pisati o prvom albumu Leta 3 “Two Dogs Fuckin'”, a još manje nekome tko će tek za koji mjesec navršiti trideset. No, neke stvari su ipak sasvim jasne, godinama unatoč. Prvo, “Sam u vodi” još uvijek je, a tako će i ostati, jedna od meni najdražih i najboljih pjesama bilo kojeg našeg sastava. Sjećam je se još kao klinac iz koprivničke Kuglane, sjećam je se s nekih recentnijih nastupa Leta 3, ali važno je da uvijek izazove isti obuzimajući efekt.
Drugo, rijetko koji album ima takvu moćnu otvaračicu koja nam u odnosu, ali i u kompletu s omotom i imenom albuma jasno daje do znanja da se Let 3 uopće ne zajebavaju, iako se zapravo samo i jedino jako dobro zajebavaju. To se zato valjda nekad i zvalo ‘vrhunska zajebancija’ i danas je nasušno deficitarna na našim scenama i u našijem prilikama, ali to je predmet za neki drugi tekst.
Treće, vrlo je lako ovako retrospektivno i s dodanom pameću u ovom albumu sasvim jasno čuti sve što će Let 3 u međuvremenu postati, no ako se načas potrudimo ponašati kao da Let 3 slušamo prvi put i kao da ne postoji Let 3 izvan albuma “Two Dogs Fuckin'” objavljenog 1989. godine, riječ je o jednom iznenađujuće smislenom, kompaktnom, ozbiljnom, mračnom, svirački i produkcijski zrelom albumu prvijencu s jebeno moćnim soundom kakvog malo tko iznjedri na počecima karijere, a posebno ako uzmemo u obzir da su članovi benda tada imali nešto malo manje godina nego što ja imam sad.
Muzički gledano, unikatnost i originalnost Leta 3 već je tu očita, iako se razni mladenački utjecaji u materijalu čuju mnogo više nego na kasnijim albumima. Ako se baš potrudimo, a nisam siguran trebamo li, svašta se tu može čuti, od Joy Divisiona, Bauhausa i sličnih bendova u uvodnoj i već spomenutoj “Sam u vodi” i “Armadi”, The Stoogesa u “Ne trebam te”, The Velvet Undergrounda i Pere Ubu u “Veliki dan” ili “Pere pere” pa čak, usudim se reći, i EKV-a i to najprije vokalno i povremeno tekstualno. Sve to može i ne mora biti točno, ali služi za ilustraciju poante koja je otprilike samo da mi se čini, a što je sasvim normalno, da su Let 3 ovdje znatno zamrljaniji zvukom onoga što su tada slušali, nego što će to biti kasnije kada će, barem što se mene tiče, u potpunosti izbrusiti vlastiti stil, počevši od albuma “Peace” pa nadalje.
Osim toga, ploča je to koja je iznjedrila hit “Izgubljeni” koji je i danas nezaobilazan dio svakog koncerta Leta 3 uz izdašnu količinu perja koja je, navodno, Mrletov scenski motiv još iz vremena Termita, a s obzirom da se redovno svira i “Vjeran Pas” te da je Mrle na neki način reaktualizirao i “Kišne razdragance”, to uopće ne bi čudilo. No, i to je ona naknadna pamet koju nastojim izbjeći.
Ono što je možda još donekle važno reći je da me posebno zabavlja što je tek 34 godine kasnije šira naša publika “otkrila toplu vodu”, nakon što “Two Dogs Fuckin'” i Let 3 već godinama uživaju kultni status među malobrojnijom interesnom skupinom naše i susjednih zemalja kojima Let 3 nije niti nešto previše šokantan niti teško probavljiv, nego s radošću i veseljem uživaju u njihovoj vrhunskoj zajebanciji koja im život uvijek učini ljepšim.
Njihov iznenadni proboj na “svekolika tržišta”, a čega je uostalom posljedica i ovo ponovno “recenziranje” njihove diskografije počevši od prvog izdanja, samo je još jedna točka na i one poznate “svjetsko, a naše” koja bi, valjda, trebala značiti “eh, što bi bilo kad bi bilo da nije bilo, nego da je bilo”. E, pa, jebiga, da, često se razni Letovi 3 uzimaju zdravo za gotovo sve dok iz zajebancije ne dođu na Doru na kojoj, čini mi se, možda niti nisu zapravo htjeli pobijediti, nego se dobro zajebavati i usput malo promovirati novi materijal, Anti-Valentinovo i druge prehrambeno-konfekcijske proizvode vezane uz bend ili pojedine članove benda i zbog koje se sad još moraju navlačiti s glupostima kao što je Eurovizija koja će im jamačno cenzurirati nastup jer daleko je BBC od onih dana kada su se Monty Pythoni sprdali iz svega pa i BBC-ja i to na BBC-ju…
Hoću reći, svi se sada “čude” Letu 3 i otkrivaju njihovu konzistentno plodonosnu i kvalitetnu karijeru koja traje već nekoliko desetljeća, a na koju se odmahivalo rukom jer “to su oni luđaci s čepovima u guzici”, svim porinima, crnim mačcima i zlatnim kooglama unatoč. I eto, svi smo sad nešto pametni i sve nešto kužimo i svi nešto sad pišemo o svemu tome, a na kraju krajeva je jedino važno reći da je evo stvarno to super mjuza koju bi trebalo slušati i u kojoj bi trebalo uživati više nego što bi trebalo razmišljati o njoj i da ne treba možda ni o čemu baš pretjerano razmišljati kad je u pitanju mjuza i da treba uživati u “vrhunskoj zajebanciji” i da se ne moramo sad nešto svi praviti ozbiljni i knjiški ljudi jer na kraju krajeva, to su samo dva pesa koji se dobro jebu već 34 godine.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
