Toliko toga je pogrešnog u Netflixovu filmu ‘War Machine’ redatelja Davida Michôda, da je teško odlučiti iz kojega kuta krenuti u razračunavanje s njim.
Film “War Machine” adaptacija je publicističke knjige novinara Rolling Stonea Michaela Hastingsa “The Operators: The Wild and Terrifying Inside Story of America’s War in Afghanistan” u kojoj je autor opisao svoje vrijeme provedeno s generalom Stanleyjem McChrystalom 2010. godine, a koja je onda označila njegov konačni pad. Film mijenja imena protagonista, ali priča ostaje ista. Glen McMahon (Brad Pitt) je general američke vojske zadužen za okončavanje rata u Afganistanu procesom koji treba uglavnom mirnim putem spriječiti rast pobunjeničkih elemenata u zemlji i jedini je koji vjeruje da može pobijediti na taj način. No, jedan članak u Rolling Stoneu će mu okončati karijeru.
U isto vrijeme kada je Hastings putovao s McChrystalom, David Michôd je objavio hvaljeni krimić “Animal Kingdom”, nakon kojeg su ga kritičali stali prozivati australskim Scorseseom. I u “War Machine” Michôd koristi mnoge potpisne režijske elemente velikoga Martyja kao što su voiceover, usporene snimke koje imaju zadaću grupu muškarčina učiniti još skuliranijima, itd. Ako znamo da se film reklamira kao dijelo producenata za Oscar nominiranoga “The Big Short”, još manje čudi težnja da se prenese Scorsesejevska vibra. Ali, u ovom slučaju situacija više podsjeća na knjigu i film “Muškarci koji bulje u koze”. Naime, istiniti predložak za njih bio je toliko nevjerojatan da je jamčio zanimljivu knjigu i ekranizaciju iste, a na kraju nije pronađen način da se od apsurdne teme složi iole zanimljiva priča.
Michôd je i scenarist i redatelj “War Machinea”, ali ni jedan posao ne obavlja zadovoljavajuće. Neduhovit scenarij pokušava režirati kao komediju, dok za satiru nema ni dovoljno pametnog uvida, niti dovoljno britku oštricu. I kad već moraš raditi s takvim kupusom, onda ti treba čvrsto sidro koje će držati sve na okupu. “War Machine” je to trebalo imati u karizmatičnoj zvijezdi, najvećem imenu dosad korištenom u Netflixovoj filmskoj produkciji, Bradu Pittu. No, njegova je izvedba podijelila mišljenja kod publike i kritike. Dok jedni smatraju da je odradio vrlo dobar posao i da je on jedini vrijedan gledanja u cijelom filmu, drugi misle kako njegova pretjerano karikirana izvedba jest sidro filma, ali ono koje ga vuče na dno.
Doista, Brad Pitt loše glumi karikature, ali redatelj poput Quentina Tarantina uspijet će uklopiti njegovu slabu izvedbu u “Inglourious Basterds” i učiniti je nezaboravnom, usprkos Pittovom groznom naglasku i svim ostalim manama. No, u “War Machine” njegov McMahon, sa stalnom grimasom i lošim tikovima, te s ponovno nekim nepostojećim naglaskom koji bi mu trebao davati karakter, ni u jednom trenutku ne djeluje kao više od nekog lika iz crtića, a gledatelj bi trebao vjerovati kako je riječ o čovjeku kojeg zbog njegove karizme njegova družina obožava kao boga.
Ostale uloge odrađene su mnogo bolje. Od slavnijih, Ben Kingsley je vrlo solidan u svojoj karikaturi afganistanskog vođe Hamida Karzaija, a i Tilda Swinton igra malu, ali upečatljivo odigranu rolu. Ostali glumci (Anthony Michael Hall, Topher Grace iz Ludih sedamdesetih, Will Poulter, nesuđeni Pennywise iz Fukunagine propale adaptacije romana “It” Stephena Kinga) nemaju mnogo pokazati u svojim slabo napisanim ulogama.
U podjeli je i Scoot McNairy. Njega smo samo ove godine već imali priliku gledati u izvrsnoj ulozi na početku nove sezone “Farga”, te u filmovima “Sleepless” sa Jamiejem Foxxom i “Aftermath” sa Arnoldom Schwarzeneggerom, u načelu lošim filmovima koje su donkle izvlačile upravo sjajne McNairyjeve izvedbe. Scoot u “War Machine” glumi upravo novinara koji će srušiti McMahona, a osim što mu je dodjeljena uloga pripovjedača, fizički se pojavljuje premalo da bi ostavio jednak utisak kao u navedenim ulogama, a i čini se da je prilično marginaliziran za lika koji za radnju filma ima toliki značaj.
I, na kraju, valja napomenuti da su autori glazbe u filmu Nick Cave i Warren Ellis. Jednako tako valja napomenuti da čak ni ova dva velikana nisu svoj dio posla odradili na razini na koju smo od njih navikli. Njihova glazba bolje odgovara klasičnim, modernim i postapokaliptičnim vesternima, nego ovakvoj suvremenoj kupusari kojoj ni sam redatelj nije u stanju odrediti žanr, već samo poruku da rat nema smisla. Zamislite.
Ocjena: 5/10
(Netflix, Plan B Entertainment 2017.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
