Londonska disco-rock atrakcija We Have Band večeras nastupa u splitskom klubu Minus 3. Imamo intervju!
Za We Have Band se tvrdi da predstavljaju „najtrenutačniji“ zvuk Londona. Ima ih troje – Thomas, Dede i Darren – proizvode disco-rock, snimili su dva albuma i rastuća su live atrakcija. Večeras dolaze u Split, u novootvoreni klub Minus 3, smještenom u atomskom skloništu ispod robne kuće Prima 3. Prije nego što platite 60 kuna za njihov premijerni nastup pred hrvatskom publikom, pročitajte što za Ravno Do Dna imaju reći članovi benda.
We Have Band je vjerojatno jedina grupa koja je osnovana doslovno u uredu EMI-ja. Vas troje ste prvo dijelili radni prostor, a tek onda počeli stvarati glazbu…
Da. Sve je počelo zajedničkim izlascima, kuhanjem, jedenjem, pijenjem i slušanjem glazbe. Onda smo se nekako odlučili sami okušati u sviranju. Bio je to sasvim intiman projekt, nismo svirali niti pred prijateljima, a pogotovo nismo imali nikakvih ozbiljnih planova s našim pjesmama. No, onda je jedan naš poznanik kroz zid spavaće sobe čuo kako sviramo, potpuno je poludio i natjerao nas na otvorimo MySpace stranicu. Ponudu za nastup dobili smo gotovo istog dana. Nakon tog koncerta dogovorili smo još dva, krenulo je i više nije stalo…
A što je s imenom grupe… niste bili dovoljno inspirirani?
Ha, ha… Vode se mnoge besmislene polemike radi li se o nekakvoj parodiji ili sarkazmu. Ne, ime nam je palo na pamet iz vedra neba, pojavilo se niotkuda i jednoglasno smo ga prihvatili. Uostalom, nismo imali nijedan drugi prijedlog koji bismo razmotrali. Osjećali smo da je dovoljno izravno, primitivno i zabavno.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Ib8isDJtv1w&ob=av2e[/youtube]U bendu vas je troje, uključujući i jedan bračni par. Kako to funkcionira?
Thomas i Dede su bili u braku i prije osnivanja grupe. Funkcioniramo tako već četiri godine i takva je situacija jedina koju poznajemo. Ljude jako zanima naš odnos i često čujemo takva pitanja. Naš odgovor je da brinemo jedni za druge, jako smo bliski i to je ono što grupu drži na okupu. Još se nije dogodio trenutak da se dvoje okrenu protiv jednog, jake smo individue i poštujemo se. Da nije tako, ne bismo se ni upuštali u ovu avanturu.
Avantura se zakotrljala nakon Glastonburyja, gdje ste nastupili bez ijednog diskografskog izdanja. Koja je priča iza toga?
Prije tri godine dobili smo nagradu „Glastonbury Emerging Talent“, a time i priliku da zasviramo na festivalu. Pobjednici obično odsviraju jedan koncert, no na kraju smo nastupili na četiri pozornice u jednom vikendu. Bilo je totalno ludo. Vratili smo se na Glastonbury i 2010., tada smo već imali i album.
Vaš prvijenac ‘WHB’ bio je, sudeći po najavama u NME-u i Guardianu, najiščekivaniji debi album godine. Po njegovu izlasku nakačili su vam titulu ‘next big thing’. Kako vi gledate na to?
Iskreno, nismo se nikad tako osjećali. Album je dobio jako dobre kritike, no nismo postali pop zvijezde ili nešto slično tome. Spadamo u onu skupinu indie glazbenika kojima je dovoljno da se ljudima sviđa glazba i da pričaju o bendu. Ostali smo isti i glavna nam je preokupacija kako da zabavimo publiku, sviramo svuda po svijetu i dogurali smo do drugog albuma. Ne čekamo trenutak kada ćemo postati jako popularni, jer to nije dobar način razmišljanja glazbenika, to je pogrešan put.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=c2XaYYC2a_E&feature=related[/youtube]Drugi album ‘Ternion’ nastajao je tijekom turneje, a donosi vrlo intimistički posložene pjesme. Slažete li se?
O, da. Želja nam je bila prokopati malo dublje i naučiti same sebe pisanju osobnijih stihova. Bio je to veliki izazov. Pišući u svojoj intimi vrlo brzo izgubite kontrolu nad onim što izlazi iz vaše glave. Bilo nam je, međutim, vrlo ugodno ispričati sve te priče i nije nam žao.
U Hrvatsku dolazite po prvi put. Što nas očekuje u Splitu?
Pružit ćemo sve od sebe, to je sigurno. Morate znati da publici uvijek dajemo onoliko koliko ona daje nama. Zato smo jako znatiželjni vidjeti hoće li se hrvatska publika prepustiti ritmu i osloboditi svoja tijela i umove. Obožavamo kad ljudi pjevaju zajedno s nama i plešu. Rasplesana publika uvijek nam izmami osmijehe na lica.