‘Weird Al’ Yankovic ‘Mandatory Fun’ – u problemima ‘prvog’ svijeta

‘Weird Al’ Yankovic davno je pronašao formulu svog glazbenog uspjeha, ponavlja je već više od 30 godina na svojima albumima, a poput crtića Simpsoni (u kojem je, usput rečeno, također ostavio traga), još uvijek nije dosadio Amerima s kojima se sprda naveliko i naširoko.

'Weird Al' Yankovic 'Mandatory Fun'

U tom svojevrsnom paradoksu postao je daleko čvršća i dugotrajnija pojava na sceni od mnogih glazbenika čije sezonske hitove je koristio kao glazbenu podlogu za svoje komične tekstove. Postao je institucija kojoj ni današnje face koje se šepure po sceni ne žele reći ‘ne’ kad ih se zamoli za ustupak. U slučaju novog „Mandatorty Fun“ albuma, pristanak su dali Pharrell Williams, Robin Thicke, Lorde, Imagine Dragons, Iggy Azalea, Southern Culture on the Skids, a među njihovim prošlosezonskim i ovosezonskim uspješnicama ‘Weirl Al’ Yankovic je na na svoju listu parodijskog hommagea, kad su u pitanju glazbeni stilovi, uvrstio i Foo Fighters, PixiesCata Stevensa i naravno nezaobilazne polka meddleye koji su odavno zaštitni znak njegovih albuma.

Paralelno s albumom pustio je čak i osam video spotova. Radholičarstvo, inspiracija ili još jedan znak da diskografskoj industriji treba toliko snažan raketni pogon promocije? Nek’ procjeni kako tko želi.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=w-0TEJMJOhk[/youtube]

Da bi se Yankovicev rad u potpunosti mogao kritički validirati i na kraju krajeva pohvatati sve poante, ipak je potrebno biti žiteljom Amerike kojom se on bavi. U toj mjeri ovisna je i količina razumljivosti humora, koji, što je općepoznata stvar, se uvijek mora konkretno odnositi na nešto ili nekog. No u nekim općim smjernicama Yankovic žovijalno pogađa poantu i za publiku izvan SAD-a.

U prvom redu to se odnosi na „Foil“ (parodija na  „Royals“ novozelandske pjevačice Lorde) i „First World Problems“. U „Foil“ je na udaru američka ‘službena’ paranoja spram svih onih koji imaju malo drugačije poglede na svijet pa ih se u toj maniri diskreditira kao pobornike raznih teorija zavjera i za koje se ‘pobrinu’ razni ‘ljudi u crnom’, dok je u „First World Problems“ na udaru razmaženost najbogatije svjetske nacije. Još kad se svemu doda grafičko uređenje albuma i naslovnica dizajnirana u poznatom propagandnom stilu raznih totalitarizama, samo neki južnjački redneck može pomisliti da je to sprdanje s odavno ugašenim sovjetskim režimom.

‘Weird Al’ Yankovic je ‘na nož’ taman onoliko koliko to dopušta imperativ političko-društvene korektnosti ‘slobodnog svijeta’ današnjice. Početkom 90-ih nam je to bilo fora. Danas je to malkice razvodnjena vodica. Vremena se mijenjaju. Jedino ‘Uvrnuti Al’ izgleda ostaje isti. Kao i polka.

Ocjena: 7/10

(RCA / Menart, 2014.)

Zadnje od Recenzija

Idi na Vrh
X