Napušeni se poglavica outlaw countryja vratio s prvim albumom većinski autorskog materijala u novom tisućljeću.
Willie Nelson uživa u životu na turneji s obitelji i vrlo čestim izletima u studio koji često rezultiraju i dvama albumima godišnje. Ne opterećuje se stoga pretjeranom kontrolom kvalitete objavljenog materijala i mnogi su mu albumi filler u diskografskoj djelatnosti i teško je u bilo kojem trenutku odrediti s čim će sljedećim izaći.
Lani je u studenom tako izbacio zbrda-zdola sklepan album dueta s brojnim country divama i divicama nazvan „To All the Girls“ koji nije ponudio mnogo toga vrijednog spomena. Pola godine prije toga objavio je „Let’s Face the Music and Dance“, opuštenu kolekciju starinskih pjesama koje je slušao na radiju u mladosti, odsviranih u pratnji sestre Bobbie na klaviru, album na kojem su bile uvrštene i neke pjesme koje su bile i na nekim njegovim recentnijim izdanjima, što samo potvrđuje koliko se Willie ne zamara formom, već daje prednost potpuno opuštenom pristupu kako snimanju, tako i životu.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=wum5CnbNE7w[/youtube]
Zadnja „prava“ ploča tako mu je bila „Heroes“ iz 2012., većim djelom suradnja sa sinom Lukasom na kojoj je između ostaloga servirao i sjajne obrade recentijih hitova poput „Just Breathe“ Pearl Jama i „The Scientist“ Coldplaya. Njegov najnoviji album „Band of Brothers“ dio je serije njegovih „velikih“ albuma, u prvom redu zato što je riječ o prvoj ploči s većinski autorskim materijalom u novom tisućljeću. Tim više što je rečeni materijal u pravilu i odličan, premda se već po samoj duljini albuma od četrnaest pjesama može suditi da je i ovdje bilo moguće uključiti spomenutu ‘kontrolu kvalitete’.
Najbolji trenuci albuma spadaju ujedno i u najbolje pjesme napušenog poglavice u posljednjih petnaestag godina. „Hard to Be an Outlaw“ završit će sigurno kao vrhunac country produkcije godine, a naći će se u još boljoj verziji, kao duet na dolazećem albumu Billya Joea Shavera „Long in the Tooth“, kao i „The Git Go“, koja je na Willijevu albumu otpjevana sa dostojnim nasljednikom outlaw country štafete Jameyem Johnsonom i također spada u tu top kategoriju.
Naslovna „Band of Brothers“ posveta je spomenutoj odiseji po turneji s obitelji i prijateljima: „We’re a band of brothers and sisters and whatever, with a mission to break all the rules…“, a na „I Thought I Left You“ Willie pokazuje da i sa više od osamdeset godina još uvijek zna pisati ljubavne balade bolje od ostatka svijeta. Ima tu i klasičnog zafrkantskog materijala poput „Wives and Girlfriends“ koji je svakim novim slušanjem sve manje interesantan, ali album je u pravilu priručnik country kantautorstva stare škole koji nas podsjeća koliko je šteta što Nelson zadnjih dvadeset godina obrađuje umjesto da piše.
Ocjena: 7/10
(Legacy Recordings/Sony, 2014.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
