Andrew Stockdale kao da po priručniku radi sve pogreške koje često rade ‘rasna pjevačka grla’ – od silnih mogućnosti oponašanja svojih idola zaboravio je na sebe. Pjevanje covera lako bi mu mogla biti sljedeća stanica, jer na ovom albumu nema ničeg pobjedničkog.
Prije jedanaest godina svojim su eponimnim debi albumom gotovo postali instant legende nove generacije australskih rokera, prateći nit uspjeha koji su započeli njihovi sunarodnjaci Jet. Čak šest singlova bilo je skinuto s tog albuma grupe Wolfmother, čiju naslovnicu je krasila marvelovska ilustracije poznatog ilustratora Franka Frazette, koji je u tom trenutku predstavljao jedno veliko i smisleno otkriće hard rock glazbe od strane maštovitog trija koji su tada sačinjavali Andrew Stockdale (vokal/gitara), Chris Ross (bas/klavijature) i Myles Heskett (bubnjevi). Trio je također potpisivao svih 13 pjesama na albumu. Taj album i dan danas predstavlja najbolji uradak ovog benda, hrabri ekperimentalni crossover hard rocka i psihodelije u najboljoj mainiri Deep Purplea, Led Zeppelina i Black Sabbatha s na kilometre prepoznatljivim Stockdaleovim vokalom od ‘milijun dolara’.
No kojih milijun dolara kasnije stvar se izokrenula iz temelja i više nikad nije sjela na svoje mjesto. Stockdale se pokazao hirovitim likom koji je prvo napustio bend, potom se vratio pa rastjerao ostale, pokretao solo karijeru, pa se opet vraćao Wolfmotheru da bi u najnovijoj inkarnaciji postao nešto poput Lennyja Krawitza po pitanju ‘uradi sam i odsviraj skoro sve’, kao i Davida Coverdalea koji s drži diskografskog ultimatuma da može raditi što god želi, ali da to uvijek mora biti potpisano kao Whitesnake. Naslov „Victorious“, novog, četvrtog po redu album Wolfmothera stoga treba uzeti s ironijom.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=PZDg_MLmp7M[/youtube]
Prvo treba sagledati dobre strane. Album traje nešto više od pola sata i to je dobra odluka; bolje protutnjati brzo i ekstravagantno, nego s predugom minutažom otvoriti ranjivi trbuh i u biti dakazati da se tu i nema što pružiti. Brzi upbeat većine pjesama ide tome u prilog. Nema previše eksperimentiranja, blesavo bi bilo glumiti mojo sam sa samim sobom. Stockdale je i dalje u odličnoj vokalnoj formi i ovaj album predstavlja neko transcedento ušančivanje njegove karijere u neki kolosijek na kojem je davno bio Peter Frampton, dakle pijevne ‘dizalice’ dizajnirane za instant koncertnu konzumaciju američke omladine, samo je problem što te pjesme ostaju u memoriji onoliko koliko treba da se popije plastična čaša piva na podnevnom suncu. Za ovu priliku Stockdale je pametno odlučio da neće sam prčkati po potenciometrima, već je producentsku ulogu prepustio iskusnom i proslavljenom Brendanu O’Brienu. Rezultat je da zvuk Wolfmothera nikad nije bio napucaniji i nabrijaniji – prava kompresirana esencija rifa i rime. No tu se dolazi do loših strana albuma „Victorious“, jer ta silna produkcijska napucačina nije u funkciji produžene ruke kreacije, nego u ulozi krinke koja prikriva nedostatak kreacije. A nedostatak kreacije, poznato je, kompenzira se, što oprobanim, što tuđim rješenjima.
Je li kriv Brendan ili Andrew, manje je važno, u ovome su bili skupa. Od same uvodne „The Love That You Give“, pa preko „Victorious“ i „Baroness“ Stockdale gotovo neumjesno u sebi traži Ozzy Osbourne žicu, a rifovi i produkcija u stopu prate tu Sabbathovsku nit. Iz slušateljske pozicije, karikirano govoreći, samo čekate kad će zapjevati „Paranoid“. Gotovo je smiješno koliko takav Wolfmother kruži oko Black Sabbatha kao mačak oko vruće kaše. „Pretty Peggy“, prva (campfire) balada u nizu je prezašećerena Plantovska poza, od toga su i Zeppelini svojevremeno zazirali, a refren kao da je složio Chris Martin iz Coldplaya. Nakon takvog iskustva zažalite zašto je „Black Sabbath niz“ ikad prekinut. Poslije nje sve bi zazvučalo bolje, pa tako i „City Lights“ i „The Simple Life“ koje kao da su kupljene s nekog imaginarnog stocka hard rock pjesma za popunjavanje minutaže.
„Best Of Bad Situation“ iznenađujuće prekida taj započeti niz bezrazložnog nabijanja rifova i zvuči kao prva smislena i originalna pjesma na albumu. „Gypsy Caravan“ nakon nje daje do znanja da Stockdaleovo napijanje s vrela Black Sabbatha nipošto nije završilo, a nije teško za povjerovati da je svaka koincidencija i s naslovom pjesme u potpunosti namjerna. No finalno Black Sabbath iskustvo predstavlja pretposljednja „Happy Face“ i to za sve one koje zanima kako bi zvučao usporeni „Paranoid“ koji se na refenu odjednom pretvara u neko omekšano „Astronomy Domine“ iskustvo.
Album zatvara „Eye Of The Beholder“ koja u najvećoj mjeri nudi nekadašnje Wolfmother iskustvo, jedino što bi autor ovih redaka sa sigurnošću mogao staviti ruku u vatru za tvrdnju da su za inspiraciju nosivog riffa cijele konstrukcije Andrew i Brendan nekako dosurfali do ex Yu rocka 1970-ih. Taj rif kao da im je osobno smislio Radomir Mihajlović Točak. Možda je i zato to najbolja pjesma na ovom albumu koji kao da je plastični dokaz kako ćete danas daleko bolji hard rock pronaći na nezavisnoj europskoj sceni spram onog što nudi ušminkani američki mainstream.
Stvarno je velika šteta što Stockdale, kad je s ovim albumom već toliko zašao u Ozzyjev teren, nije uistinu proučio što znači “biti Ozzy Osbourne”. Možda bi shvatio da osim glasa karizmatičnost donosi nešto što se zove osobnost. Nakon „Victorious“ stvarno se treba zapitati: Tko su Wolfmother i tko je Andrew Stockdale?
Ocjena: 5/10
(Universal Music, 2016.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
