Film oskarovca Morgana Nevillea o najvećoj zvijezdi američkog dječjeg televizijskog programa dirljiv je uradak koji je opravdano očarao publiku i kritiku i priskrbio najveću zaradu u povijesti žanra dokumentarne biografije.
Morgan Neville, dobitnik je Oscara za najbolji dokumentarni film 2014. za priču o pratećim vokalima u glazbenoj industriji “20 Feet from Stardom” kojim je zlatnog ćelavca oteo odvažnom Joshui Oppenheimeru koji se natjecao s mračnim “The Act of Killing”. Autor je i hvaljenog biografskog filma o Keithu Richardsu “Under the Influence”, a snimao je i uratke o brojnim drugim legendama iz svijeta glazbe kao što su Johnny Cash, Brian Wilson, Sam Phillips, Muddy Waters te Iggy and the Stooges.
Njegov ovogodišnji biografski dokumentarac o neobičnoj televizijskoj zvijezdi Fredu Rogersu “Won’t You Be My Neighbor?” koji je premijerno prikazan na festivalu Sundance, može se pohvaliti izvrsnim ocjenama kritike i publike, te činjenici da je s 22 milijuna dolara riječ o dokumentarnoj biografiji s najvećom zaradom u povijesti.
Poznat kao Mister Rogers, Fred je odgojio generacije mladih Amerikanaca svojom televizijskom emisijom koja se umjesto bezumne zabave bavila temama od kojih se danas u dječjem programu bježi glavom bez obzira, a izrazito su bitne djeci u ranjivoj dobi. Rogers je znao na vrlo smiren način i s puno suosjećanja govoriti o smrti, ratu i strahovima, ali i iznad svega objasniti im da su, takvi kakvi jesu, iznad svega vrijedni ljubavi.
Za jednog prezbiterijanskog svećenika i republikanca, Rogers je za današnje standarde bio gotovo nezamislivo tolerantan i progresivan. Kroz lik crnog policajca Clemmonsa, Rogers je djecu učio koliko je rasizam pogrešan, a stvar je još nevjerojatnija ako se uzme u obzir činjenica da je glumac koji ga je igrao usto još i gay. Koliko je Rogers bio napredniji od onih koji se danas u Americi predstavljaju kao konzervativci govori i to da je u jednoj od prvih emitiranih epizoda “Mister Rogers’ Neighborhood” kralj Petak XIII. odlučio sagraditi zid oko kraljevstva kako “nepoželjni” ne bi mogli ući u njega, da bi ga ovi porukama ljubavi i prijateljstva na kraju razuvjerili po pitanju svojih namjera.
Fred Rogers je kroz likove lutaka u svojoj emisiji uspio pojasniti mnoge stvari koje djecu zbunjuju i muče, a to je uspio tako što je zauvijek ostao u kontaktu s djetetom u sebi. Ne nužno onim zaigranim i šašavim djetetom, već onim zabrinutim kojemu nikad nije dovoljno potpore i razumijevanja. Na taj je način uspio prodrijeti i do odraslih, pronalazivši takvo dijete i u njima. Nema boljeg primjera za to od saslušanja pred kongresom kada je Nixonova administracija odlučila uskratiti financiranje javne televizije (i to zvuči poznato, znam). Rogers sam citiranjem tekstova pjesama iz svoje emisije uspijeva osigurati 20 milijuna dolara CBS-u. To su definitivno bila neka drugačija vremena.
No ljudi, zlobni kakvi već po prirodi jesu, teško su se mirili s idejom da među njima postoje i dobronamjerni primjerci. O Rogersu su se uvijek širili razni tračevi, a na njegovom su sprovodu neki fundamentalisti čak i prosvjedovali jer je “tolerirao homoseksualce”. Na kraju je nastao i čitav pokret koji je Freda smatrao “zlim čovjekom” jer je uvjerio svako dijete da je posebno te tako proizveo mnogo razočaranja u njihovim kasnijim životima. No kako film objašnjava, Fred Rogers nije djeci poručivao da su posebni jer će postići više od ostalih, već da svatko od njih nosi u sebi vrijednost i potencijal za primanje i davanje ljubavi koja život čini posebnim.
“Won’t You Be My Neighbor?” je bez sumnje film vrijedan svih pohvala koje su mu upućene. Rijetko koji dokumentarac budi toliko osjećaja, u toj mjeri da je sposoban izmamiti i suzu iz oka kod publike koja nije iz Sjedinjenih Država, pa slijedom toga nije upoznata s onime što ostavština njegove emisije znači tamošnjem društvu. A kako znamo da su glasači Akademije skloni filmovima koji na takav način diraju u srce, s priličnom sigurnošću možemo ustvrditi kako je redatelj Morgan Neville ponovno jedan od glavnih igrača u kombinaciji za dokumentarnog Oscara.
Ocjena: 9/10
(Focus Features, 2018.)
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
