Prije nego sljedeći mjesec na malim ekranima osvane igrana serija ‘Wu-Tang: An American Saga’, prilažemo osvrt na nedavno objavljenu dokumentarnu seriju redatelja Sache Jenkinsa koja joj je prethodila.
“The RZA, the GZA, Ol’ Dirty Bastard, Inspectah Deck, U-God, Ghostface Killah, the Method Man, Raekwon the Chef, the Master Killa“. Svakom obožavatelju hip-hopa koji je stasao devedesetih ovo slavno predstavljanje lineupa Wu-Tang Clana iz pjesme “Clan In Da Front” s njihovog legendarnog prvijenca “Enter the Wu-Tang (36 Chambers)” ne predstavlja tek puko nabrajanje imena, već ustoličenje rap božanstava koji će zauvijek promijeniti igru u žanru i glazbenoj industriji uopće.
Godina 2019. ostat će upamćena u povijesti Wu-Tanga i kao razdoblje u kojem će ova supergrupa ostaviti i poseban trag na ekranima u obliku dviju televizijskih serija koja će dodatno potvrditi njihov pomazanički status više od četvrt stoljeća nakon objave svog debitantskog albuma. Igrana serija “Wu-Tang: An American Saga” za nešto više od dva tjedna tako dolazi na Hulu, a put joj je prokrčila ranije objavljena dokumentarna serija “Wu-Tang Clan: Of Mics and Men” koja u četiri jednosatna nastavka detaljno donosi biografiju benda od njihovih početaka na Staten Islandu u New Yorku do egzibicija kao što je licitacijske prodaje jedinog primjerka dvostrukog albuma “Once Upon a Time in Shaolin” 2014. godine za dva milijuna dolara jednom od najomraženijih Amerikanaca tog vremena, Martinu Shkreliju.
Autor serije, redatelj Sacha Jenkins, na izrazito se dinamičan način u raspletanje sage o reperskom kolektivu koji je vođen umjetničkom i poslovnom vizijom koja vjerojatno graniči s genijalnošću svog masterminda Roberta Diggsa, poznatijeg kao RZA, pozicionirao svoje članove na svjetskoj sceni lansirajući im svima zasebne solo karijere iznikle iz briljantne debitantske ploče. Njihovu priču pratimo od dana odrastanja, mnogo prije izbacivanja prvog singla “Protect Ya Neck” 1993. godine, a svaki od osmorice preivjelih protagonista dobiva jednak tretman i priliku da se njegova priča i doprinos sastavu predstavi, što Jenkins i postiže na zadivljujuće načine, pritom ne gubeći svijest o činjenici da je upravo njihova sinergija ono što im daje izražajnu snagu dok jedni podupiru druge izvlačeći tako najbolje od kolektiva.
Dok u prvoj epizodi pratimo okupljanje benda sve do prvog singla, u drugoj bend već postaje zvjezdanom ekipom koja će osim svoje glazbe prodavati i svoj brend kao apsolutni must have u hip-hop kulturi. No kako se u priču sve više upliću i vrtoglave svote novca, tako će i Wu-Tang naći u problemima koji započinju nakon prekida turneje koju su započeli uz Rage Against The Machine u vrijeme objave njihovog drugog albuma “Wu-Tang Forever” iz 1997. godine. Duh koji je tada pušten iz boce nikada nije ponovno u nju u potpunosti vraćen i premda je sastav objavio još cijeli niz albuma, nikad nisu dosegli razinu kvalitete zajedničkog prvijenca, kao ni solo debija koji su nakon njega uslijedili.
Unatoč razmiricama koje su opstojanje kolektiva dovodile u pitanje, a uslijed kojih je nakon puštanja iz zatvora umro jedan od osnivača i ključnih članova, Ol’ Dirty Bastard (pravim imenom Russell Jones, preminuo 2004. od predoziranja drogom), Wu-Tang u ovoj seriji nastupa zajednički, poput obitelji u kojoj ne ide sve uvijek po proverbijalnoj špagi, ali je veže ljubav i uzajamno poštovanje usprkos drugačijim pogledima na određene događaje iz prošlosti koji ponekad dovode i do nerazriješivih rašomonskih situacija.
Valja napomenuti kako je seriju pratila i objava soundtrack EP-ja koji u dvadesetak minuta donosi sedam traka i skitova u kojima stihove osim članova Wu-Tanga ispaljuju i druga slavna imena njujorške hip-hop scene poput, primjerice Nasa. Za istinsku glazbenu podlogu možda je dovoljno pustiti “36 Chambers” i pjesme poput spomenutih “Protect Ya Neck” i “Clan In Da Front” ili pak “C.R.E.A.M.” i “Method Man”
“Of Mics and Men” je tip televizijskog proizvoda koji će oduševiti fanove Wu-Tanga i hip-hopa općenito, ali neće biti ništa manje zanimljiv onima koji su tek površno upoznati sa šaolinskom ekipom i nemaju ni jednu repersku kost u tijelu. Ostaje vidjeti hoće li “Američka saga” jednako dobro odraditi svoj posao u igranom formatu, ali u svakom slučaju ovaj dokumentarac jamči da je priča koju prenose dovoljno zanimljiva i dramatična da posjeduje sve predispozicije za kvalitetan proizvod u oba filmska roda.
(Showtime, 2019.)