Sinoć su u Vintage Industrial Baru nastupili prvoborci desert rocka, kalifornijski Yawning Man predvođeni Marijem Lallijem, jednim od najutjecajnijih imena stoner scene općenito.
Večer je otpočela prikazivanjem filma “Lo Sound Desert” na videozidu u prednjem djelu Vintagea. Film je to Joerga Steinecka iz 2015., koji prati začetak desert struje stonerske scene u kalifornijskoj pustinji, divlje partije koji su pratili dane nastanka desert rocka i razvoj scene do pojave najprepoznatljivijih imena žanra, a to su svakako Kyuss i kasnije, Queens of the Stone Age. Jedna od centralnih ličnosti oko koje se radnja ovog filma vrti jest Mario Lalli, osnivač bendova Fatso Jetson i Yawning Man, koji smo sinoć imali priliku premijerno vidjeti u Hrvatskoj. Yawning Man je izravno utjecao na Kyuss, koji su na svom posljednjem albumu obradili njihovu pjesmu “Catamaran”, a Brant Bjork ih je nazvao najboljim bendom ikada.
Nažalost, u posljednjoj trećini projekcije titlovi su kasnili zaslikom nekoliko minuta, a zvuk nije bio dovoljno jasan, pa je smisleno pratiti radnju postalo nemogućom misijom. Svejedno, bilo je ugodno slikom i zvukom popratiti poznata lica divlje scene i to baš na dan kada su njezin najistaknutiji izdanak ikad, Josh Homme i njegovi Queens of the Stone Age najavili novi album koji im je producirao Mark Ronson, autor “Uptown Funka”. Dug je put od tripova u pustinji do pulta na kojem se snima Lady Gaga.
Nakon projekcije, prirodno je bilo da koncertni dio večeri otvore vjerojatno najstariji i najbolji domaći stoner rockeri, Stonebride, bend koji je na sceni izrazito cijenjen, a svira dovoljno rijetko da na snagu svoga imena često privuče više publike nego neko od legendarnih imena s kojima na danu večer dijele pozornicu. S razlogom, naravno, jer uživo doista nikad ne razočaraju. Iako se čini da novim materijalom sve više naginju melodiji nauštrb žestine, vidi se da su željni svirke, osobito Tješimir na kojega su sve oči uprte tijekom nastupa, dok standardno bosonog i bez majice poput kakvog pauka izvodi akrobacije po pozornici.
Nakon njih, Yawning Man je pomalo smirio duhove svojim crossover instrumentalima kao stvorenim za napušeno brojenje zvijezda u pustinjskim noćima. Lalliju je s jedne strane bio pobočnik i suosnivač benda, vječno mladi Gary Arce, a s druge sin Dino Lalli i njih trojica su izmijenjivali dvije gitare i bas pletući reverbane melodije preko čvrstih linija. njihov zvuk nerijetko znade prijeći i u teritorije surf rocka, što uz pustinjsku bazu odaje dojam jahanja po pješčanim dinama umjesto valova. Yawning Man ne mora biti najbolji bend koji smo vidjeli uživo, kako to tvrdi Brant Bjork, ali svakako svojom glazbom slušatelja odvlači u astralne krajeve i neupitan ih je užitak doživjeti uživo.
A još jednom pun Vintage svjedoči da je dovođenje istaknutih stonera stare škole publici još uvijek interesantno. I Stonebridea, naravno, koji bi i da češće sviraju sami punili takve prostore.
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
