Stari znanci zagrebačke publike koji su nas skoro od svojih početaka postojanja posjećivali i punili KSET, dvoranu Pauk i Tvornicu kulture, svoju jubilarnu dvadesetu godinu postojanja bučno i adrenalinski su proslavili u utorak u punoj Močvari.
Voli naš narod cover bendove, a bome voli i trubače. Tko će tražiti zajedljivost u toj rečenici, vjerojatno će je i naći. No, to je i nepobitna činjenica. Američki Youngblood Brass Band to je i dokazao nakrcavši zagrebačku Močvaru usred radnog tjedna.
Dakako, nisu ti pripadnici američke puhačke škole cover bend, ima tu autorstva, ali kad naprave „štalu“ (da se pozovem na omiljenu mi izreku Edija Maružina iz Gustafa koji tom jednom riječju opisuje cjelokupni doživljaj), onda publici odličnu legnu i neki prearanžirani klasici s kraja XX stoljeća poput „Mad World“ Tears for Fears ili „I’m Every Woman“ Chake Khan u produženim jamming verzijama zbog čega ovaj mnogoljudni sastav i jest već dvadeset godina na glasu kao zagarantirani adut za plesni klupski provod.
E sad, druga je stvar što oni željni neke uvrnutije kreolštine i autohtonog zvuka ugodno zaudarajuće sparine južnjačkih močvara u ponuđenom plesnom pumpanju na poznate melodije ostaju kratkih rukava. Jer Youngblood Brass Band ipak vuče korijene iz sjevernjačkog Wisconsina kojem su po zvuku i mentalitetu daleko bliži onaj iz melting pota gradova-blizanaca tj. St. Paula i Minneapolisa iz susjedne Minnesote sa zapadne i malo daljih Detroita i Chicaga s istočne strane.
U njihovom adrenalinskom izričaju pretapa se tako i hip hop, pop i funk uglavljeni u stroge čikaške obrasce ‘u dah pogođene’ unisonosti. Dakako na koncertu održanom u utorak u Močvari nisu izostali i najpoznatiji ‘markeri’ ovog sastava poput „20 Questions“ i „Brooklyn“, kao ni ‘karipski obojana’ „Ain’t Nobody“, sve redom savršeno ‘utegnute’ i poput vrućih kestenja isporučene dobro raspoloženoj publici.
No, opet, za moj ukus, obrada je bilo previše, možda upravo zbog toga što smo odavno globalno selo s istim kolektivnim pamćenjem i istim soundtrackom u glavama od kojeg se, kako odmičuće vrijeme pokazuje, ne odustaje.