Croatia Records otpuhuje prašinu s 45 godina starog bisera jazz sastava koji je Boško Petrović okupio kao ‘showcase’ autorske i izvođačke snage te specifične točke u vremenu i prostoru, a rezultat i danas jednako zapanjuje.
Čini se kako je domaća publika sve svjesnija snage ovdašnje aktualne jazz scene i, za razliku od primjerice glasačkog tijela Porina, upoznaje i prati brojne izvođače koji se ne zovu Matija Dedić. Štoviše, neki od autora s ovog portala uporno pokušavaju upozoriti čitatelje na brojna izdanja koja su neupitno u rangu svjetske jazz produkcije, čak i na neka koja su blizu i njezinim vrhovima. No, to nipošto nije neka sasvim nova pojava, a kao prilog toj tezi može se iskoristiti i novo u nizu vinilnih reizdanja bisera jugoslavenske diskografije koje pohvalnim tempom reda Croatia Records, a to je kultna dvostruka ploča “4 lica jazza” sastava koji si je pred 45 godina s pravom nadjenuo ime YU – All Stars 1977, jer činila su ga doista neka od najjačih imena koja je Jugoslavija proizvela.
Idejni pokretač i spirutus movens ovog sastava, kao i većine džezerskih djelovanja na ovim područjima u to vrijeme bio je, naravno, legendarni vibrafonist i skladatelj Boško Petrović koji autorski potpisuje dvije skladbe s druge strane prve ploče, “Moja balkanska dama” i “San zelenog jastoga”. Na trubi i rogu pridružuje mu se Duško Gojković uvezen iz Njemačke, a i on prilaže svoj potpis na dvije uvodne pjesme, impresivne “Kosmet”, te obrade narodne melodije “Ribara starog kći”.
Gitaru u sastavu svira Damir Dičić, autor završnih skladbi “Pjesma za tebe” i “Nježan dodir”, dok posljednju izvornu skladbu, “Djeca rastu brzo” koja zatvara C stranu potpisuje klavirist Bora Roković. Ostatak te strane ploče čine četiri obrade svjetskih standarada koje vokalno izvodi beogradska pjevačica Nada Knežević na svojim debitantskim snimkama. Unatoč kvaliteti njezine izvedbe, pogotovo u improvizacijskim scat dionicama, taj dio albuma jedini nas može omesti u nakani da “4 lica jazza” proglasimo čistim remek-djelom, uglavnom zato što je izbor pjesama prilično prvoloptaški, jer skladbe poput “All of Me”, zatim “Round About Midnight” Theloniousa Monka ili “Nearness of You” Hoagyja Charmichaela čuli smo već toliko puta da nas više teško mogu iskreno oduševiti.
Pri nabrajanju izvođača svakako treba izdvojiti i jednu od istinskih zvijezda. Iza bubnja sjedi Ratko Divjak čije solo dionice na skladbama “Kosmet” i “Moja balkanska dama” donose neke od najuzbudljivijih trenutaka ovog materijala koji je, uzgred, zabilježen uživo na premijernom nastupu grupe u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog te u ljubljanskom klubu “Union” dva dana kasnije.
Iako je preporučljivo u osvrtima izbjegavati floskule poput one da “4 lica jazza” zvuče jednako atraktivno kao i prije 45 godina kad su snimljena, činjenica je da je, kad su u pitanju autorske skladbe, jednostavno tako. Iskopavanje starih izdanja poput ovoga donosi svojevrsnu utjehu u vremenima poput ovog kad je neposredna budućnost svega, pa tako i glazbe u obliku kakav smo znali, upitna. Naravno, nostalgija nas neće spasiti, ali prisjećanje na blaga iz prošlosti može nas nadahnuti i stvoriti nekakvo uporište u trenucima kad osjećamo da nam izmiče smisao. Pokušajmo biti zahvalni na tome.
(Croatia Records, 2022.)