72-godišnji basist i pjevač Žika Jelić upravo je riječima: ‘Evo nas, vintage bend u vintage klubu.’ pred punim auditorijem najbolje okarakterizirao prvi koncert YU grupe u Hrvatskoj nakon dvadeset i kusur godina.
Među kolateralne žrtve raspada Jugoslavije na neki način svakako se ubraja i YU grupa – najstariji rock bend s ovih prostora koji su 1970. osnovali braća Žika i Dragi Jelić. Kolateralna u smislu da isključivo samo zbog svog imena nije bila dobrodošla u Hrvatsku u kojoj je dugi niz godina sve što je evociralo uspomene na bivšu državu bilo izbjegavano zbog političke klime. No i popkulturni okviri su tijekom posljednji dvadesetak godina bili pomalo okoštali ako se uzme u obzir da je novi val s početka 80-ih uzet kao svojevrsni početni period od kojeg se više-manje mjeri ovdašnje glazbeno vrijeme. Grupe poput Bijelog dugme, Timea, Smaka, Korni grupe, Grupe 220, kao i YU grupa nekako su uvijek među kritičarima spominjane kao proto-scena, nešto što je bilo kontra svih postulata koje je iznjedrio novi val.
Osobno mislim da nipošto nije dobro raditi takvu sagregaciju prošlosti. Prošlost je takva kakva jest i treba joj pristupiti s puno razumijevanja upravo zbog razjašnjenja uzročno-posljedničnih veza i samim time razumijevanje scene. Jer kao što je punk uzročno-posljedično bio samo nastavak onoga što je krajem šezdesetih započela jedna butovna generacija koja je s Woodstockom izmislila rock festivale, palila London, Amsterdam i umalo srušila kapitalizam u Francuskoj, tako su i u jugoslavenskom mikrokozmosu koraci prvih progresivnih, psihodeličnih i hard rock bendova bili jednako značajni u kreiranju jedne sasvim nove klime kao i novi val koji je došao u manje od deset godina nakon njihova uzdizanja. Bend koji je na sceni prisutan, dakle, od samih početaka te scene i ostao takav do danas je YU grupa, ujedno jedna od najzaslužnijih za prvotno širenje rock glazbe brdovitim Balkanom na onaj pomalo zaboravljeni način, od uha do uha, od tuluma do žurke, od kamperskih šatora do plaže kad je po nepisanom pravilu svaki dripac koji je htio ispasti glavni u svom društvu trebao samo početi prebirati akorde „Crnog leptira“ po akustičnoj gitari – više od toga mu nije trebalo. Bio je to prvi akordno-mantrički krug zatvoren na razumljivom jeziku, na jednak način kao što je engleskim klincima bio „House of Rising Sun“ Animalsa, kao što i sam tekst u sebi sadrži slojeviti i subverzivni hajdučki moment u kojem sigurnost nudi ‘bijeg u mrak’, a time i u arhetip slobode. Pa sad, otkad počinje rock and roll state of mind na Balkanu zaključite sami.
No naš ‘ratnički duh’ je u kulturološkom smislu od ovih prostora u posljednjih 20 godina učinio svojevrsni muzej pokidanih veza. Dok u susjednoj Srbiji YU grupa vjerojatno svima izlazi na uši jer svira i po bajkerijadama seoskih općina, u Hrvatskoj ih se nije moglo čuti nigdje više od dvije decenije. Kako je 72-godišnji basist i pjevač Žika Jelić kazao na prvom takvom koncertnom ukazanju u zagrebačkom Vintage Industrial Baru u četvrtak 8. siječnja: „nakon punih 27 godina smo opet ovdje“, iako su neki poslije koncerta rekli kako je (znakovito) YU grupa bila posljednja grupa iz Srbije koja je nastupila u zagrebačkom Skuc-u krajem 1990. ili početkom 1991. uz maglovito sjećanje da se ne može sigurno znati jesu li tada ispred njih kao predgrupa svirali Partibrejkersi ili Disciplina kičme koja je davno od obrade hita YU grupe „Čudna šuma“ načinila i svoj trademark.
Nastup YU grupe dupkom je napunio Vintage Industrial Bar. Bio je to istinski povratak u prošlost; DJ nije puštao pjesme mlađe od 1978., kao što je bio i dobar odabir solo gitarsko ugrijavanje Branka Bogunovića Piffa pred YU grupu, a Piff si je dao oduška posebice pred kraj nastupa dokazavši kako nije daleko od Jimmyja Pagea kad je blues slide u pitanju i naravno da je fino ‘okrznuo’ i Zeppeline. Pošteno je iscijedio gitaru, ali nije iscijedio i publiku što često zna biti boljka virtuoza, kao da je pokupio sve tips & tricks i od pokojnog Stevie Raya Vaughana. Dalje>>
Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.
Hvala vam.
| 1.00 € | 5.00 € | 10.00 € | 20.00 € | 50.00 € | 100.00 € | 200.00 € |
Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute
