Zadruga u Vintage Industrial Baru – déjà vu po zagorski

U drugoj sezoni ‘Letećeg cirkusa Montyja Pythona’ postojao je skeč u kojem Michael Palin glumi televizijskog voditelja koji se žali psihijatru da ima ‘stravičan osjećaj déjà vua’, nakon čega istu scenu puste ispočetka, i to nekoliko puta zaredom. Upravo takav osjećaj imam i ja uvijek kada odem na koncert Zadruge i odslušam repertoar koji manje-više ne mijenjaju još od kraja devedesetih.

Zadruga u Vintage Industrialu (Foto: Domagoj Knežević)

To što su odustali od pisanja novih pjesama pretvorilo se u njihovu prednost pošto, budimo realni, publika na nastupe starijih bendova ionako dolazi čuti stvari koje dobro poznaje. Samim time, Krešo Končevski i ekipa na svojim koncertima gotovo da i nemaju praznog hoda, već doslovno sve što odsviraju prati masovni singalong.

Također, interes za onih četrdesetak skladbi s tri studijska albuma s godinama nimalo ne jenjava pa je Vintage Industrial Bar i u četvrtak bio pun, pri čemu se uz veterane, koji su se na nekoliko sati vratili u neka jednostavnija i sve davnija vremena, tiskalo i dosta mlađih koji „Dvaput po dva“, „Hiti se na pleča“, „Nebo i zemlja“ i druge zagorske punk himne otkrivaju tek sada.

Zadruga u Vintage Industrialu (Foto: Domagoj Knežević)

Razloge zašto je tome tako nije teško dokučiti – Zadruga je bila i ostala jedan od naših najoriginalnijih rock bendova, ujedno i jedini koji je do šireg publikuma dobacio pjevajući stihove o kravama koje pasu na bregu i racama što po nebu bruje na većini ne baš najrazumljivijem dijalektu. Nema im se što prigovoriti ni po pitanju same svirke koju su sinoć, uz uobičajene punkerske ritmove i metalizirane riffove i sola, povremeno pojačavali i puhači.

Što se set-liste tiče, nikakvih iznenađenja nije bilo, a vjerujem i da nitko nije otišao kući razočaran jer mu nisu odsvirali omiljenu stvar. Potpisniku ovih redaka kao i obično su najbolje sjele „Zvona zvone (tan du gej)“, „Nekak mi je ljepše biti sam“, na bisu izvedena „Vjetar sa planine“ te posebno „Dok bil sam mlad“ koju i dalje smatram jednom od najljepših pjesama o odrastanju.

Zadruga u Vintage Industrialu (Foto: Domagoj Knežević)

Kreš je bio raspoložen za zajebanciju pa se na trenutke činilo da prisustvujemo stand up komediji, a nije dakako izostao ni legendarni solo motornom pilom. Čitavu priču je, poslije otprilike dva sata, kraju privela „Mala čiči“, vjerojatno najbedastija pjesma koja je ikada postala hit.

U konačnici, još jedan dobar koncert Zadruge za koji ipak ne trebate žaliti ako ste ga propustili. I tako će sve biti isto i sljedeći put.

Želimo da naš sadržaj bude otvoren za sve čitatelje.
Iza našeg rada ne stoje dioničari ili vlasnici milijarderi.
Vjerujemo u kvalitetno novinarstvo.
Vjerujemo u povjerenje čitatelja koje ne želimo nikad iznevjeriti.
Cijena naše neovisnosti uvijek je bila visoka, ali vjerujemo da je vrijedno truda izgraditi integritet kvalitetnog specijaliziranog medija za kulturu na ovim prostorima.
Stoga, svaki doprinos, bez obzira bio velik ili mali, čini razliku.
Podržite Ravno Do Dna donacijom već od 1 €.

Hvala vam.

1.00 € 5.00 € 10.00 € 20.00 € 50.00 € 100.00 € 200.00 €


Donacije su omogućene putem sustava mobilepaymentsgateway.com.
Podržane sheme mobilnih plaćanja: KEKS Pay, Aircash, Settle, kriptovalute

Zadnje od Izvješće

Idi na Vrh
X