U drugoj sezoni ‘Letećeg cirkusa Montyja Pythona’ postojao je skeč u kojem Michael Palin glumi televizijskog voditelja koji se žali psihijatru da ima ‘stravičan osjećaj déjà vua’, nakon čega istu scenu puste ispočetka, i to nekoliko puta zaredom. Upravo takav osjećaj imam i ja uvijek kada odem na koncert Zadruge i odslušam repertoar koji manje-više ne mijenjaju još od kraja devedesetih.
To što su odustali od pisanja novih pjesama pretvorilo se u njihovu prednost pošto, budimo realni, publika na nastupe starijih bendova ionako dolazi čuti stvari koje dobro poznaje. Samim time, Krešo Končevski i ekipa na svojim koncertima gotovo da i nemaju praznog hoda, već doslovno sve što odsviraju prati masovni singalong.
Također, interes za onih četrdesetak skladbi s tri studijska albuma s godinama nimalo ne jenjava pa je Vintage Industrial Bar i u četvrtak bio pun, pri čemu se uz veterane, koji su se na nekoliko sati vratili u neka jednostavnija i sve davnija vremena, tiskalo i dosta mlađih koji „Dvaput po dva“, „Hiti se na pleča“, „Nebo i zemlja“ i druge zagorske punk himne otkrivaju tek sada.
Razloge zašto je tome tako nije teško dokučiti – Zadruga je bila i ostala jedan od naših najoriginalnijih rock bendova, ujedno i jedini koji je do šireg publikuma dobacio pjevajući stihove o kravama koje pasu na bregu i racama što po nebu bruje na većini ne baš najrazumljivijem dijalektu. Nema im se što prigovoriti ni po pitanju same svirke koju su sinoć, uz uobičajene punkerske ritmove i metalizirane riffove i sola, povremeno pojačavali i puhači.
Što se set-liste tiče, nikakvih iznenađenja nije bilo, a vjerujem i da nitko nije otišao kući razočaran jer mu nisu odsvirali omiljenu stvar. Potpisniku ovih redaka kao i obično su najbolje sjele „Zvona zvone (tan du gej)“, „Nekak mi je ljepše biti sam“, na bisu izvedena „Vjetar sa planine“ te posebno „Dok bil sam mlad“ koju i dalje smatram jednom od najljepših pjesama o odrastanju.
Kreš je bio raspoložen za zajebanciju pa se na trenutke činilo da prisustvujemo stand up komediji, a nije dakako izostao ni legendarni solo motornom pilom. Čitavu priču je, poslije otprilike dva sata, kraju privela „Mala čiči“, vjerojatno najbedastija pjesma koja je ikada postala hit.
U konačnici, još jedan dobar koncert Zadruge za koji ipak ne trebate žaliti ako ste ga propustili. I tako će sve biti isto i sljedeći put.